Govor mržnje na društvenim mrežama medija: Moderacija komentara iscrpljujuć posao

Društvene mreže imaju veliku ulogu u oblikovanju javnog mnjenja, a medijima su važne kako bi što lakše došli do svoje publike. Međutim, iako u širokoj upotrebi, društvene mreže nose svoje nesavršenosti, ali i izazove za medije.

Mediji u Crnoj Gori nerijetko nemaju menadžere društvenih mreža i time se bave ad hoc i novinari i urednici – pa tako i moderacijom komentara na društvenim mrežama ali i na samom portalu.

Zbog nedostatka kapaciteta, a ponekad i vještina za moderaciju sadržaja,  u komentarima na društvenim mrežama medija često se može vidjeti uvrjedljivi govor i govor mržnje.

Vesna Rajković Nenadić iz Instituta za medije Crne Gore (IMCG), poručuje da njihova istraživanja pokazuju da osim Facebook naloga portala javnog servisa RTCG ,,koji objavljuje oprezno birani sadržaj, nalozi ostalih medija obiluju teškim uvredama, psovkama i spornim govorom“.

,,Mediji bi trebalo da razmotre preuzimanje odgovornosti za sadržaj na svojim nalozima na društvenim mrežama, te pažljivije filtrirati komentare korisnika“, kaže Rajković Nenadić.

Onemogućavanje komentarisanja društveno osjetljivih tema dobar alat za sprečavanje širenja govora mržnje

Iako mnogi mediji i dalje ne moderiraju komentare na društvenim mrežama, istraživanje Medijskog savjeta za samoregulaciju pokazuje da medijski radnici prepoznaju potrebu za tim.

,,Moderiranje komentara na stranici medija na društvenim mrežama većina anketiranih smatra neophodnim, ali istovremeno i iscrpljujućim poslom. Neki ispitanici ističu da to ne bi trebalo da bude posao i dodatno opterećenje novinara. Istovremeno, nedostatak ljudskih i finansijskih resursa predstavlja hroničan i zajednički izazov za bezmalo sve medije u Crnoj Gori.“, navodi se u publikaciji Medijskog savjeta za samoregulaciju.

Ispitanici navode različite prakse kada je riječ o osobi koja vrši moderaciju komentara na portalima i društvenim mrežama – urednici, novinari, moderatori, uredništvo portala ili kombinacija svih navedenih u zavisnosti od slobodnog vremena.

Iz IMCG primijetili su da su za vrijeme izvještavanja o tragediji na Cetinju, etablirani mediji onemogućili komentarisanje.

,,Pozitivna praksa privremenog onemogućavanja opcije komentarisanja ili predmoderacija za društveno osjetljive teme, za koje urednici procijene da mogu izazvati govor mržnje ili druge neprihvatljive komentare, trebalo bi da bude pravilo“, kaže Vesna Rajković Nenadić.

Ona dodaje da IMCG čvrsto stoji pri stavu da za osjetljive teme mediji mogu da izbjegavaju da dijele tekstove na društvenim mrežama i da dodatno podstiču zapaljivu komunikaciju ili da detaljnije prate svoje naloge, da brišu komentare i njeguju pozitivnu komunikaciju na Facebook-u i drugim društvenim mrežama.

Jelena Milutinović, urednica redakcije za društvene mreže u online mediju RTCG, za Zumiraj objašnjava da je dosadašnja praksa ovog medija kada je riječ o moderiranju komentara na društvenim mrežama bila tzv. ,,skrivanje komentara, brisanje komentara na onim mrežama koji nemaju opciju skrivanja te onemogućavanja komentarisanja u posebnim situacijama“.

Za moderaciju su se u RTCG odlučili svjedočeći da je na ,,društvenim mrežama osim riječi hvale i podrške, sveprisutan govor mržnje, diskriminacije, uvreda“.

,,U skladu sa moderacijom na portalu, naše kolege koji moderiraju komentare to čine i na društvenim mrežama“, pojašnjava Milutinović i ističe da među moderatorima ima iskusnih novinara.

U pomenutoj publikaciji Medijskog savjeta za samoregulaciju iz 2022. godine ispitanici, medijski radnici, ukazali su na to da redakcije nemaju sredstva da zaposle konkretna lica koja će se baviti isključivo komentarima, dok je to za novinare postao ”neuhvatljiv posao i nemoguć za postići”. Pomenuta je i ”zloupotreba mogućnosti komentarisanja od strane botova, trolova i agresivnih pratilaca, koji uvijek imaju nekoliko koraka prednosti u odnosu na moderatora”.

U svojim odgovorima, ispitanici su naveli i da za moderiranje komentara treba imati puno senzibiliteta i znanja, ne samo novinarskog, nego i društvenog i političkog. Iznijet je i stav da treba biti obazriv i praviti jasan balans između cenzure i slobode govora.

I Milutinović naglašava da moderacija jeste zahtjevan posao i da oduzima mnogo vremena ,,dok se svi komentari pročitaju i izvrši se procjena gdje je granica slobode izražavanja“.

Ipak osjeća da su društvo i mediji u obavezi da informišu i edukuju građane šta znači iskazati svoj stav, a da se pritom ničiji integritet i dostojanstvo ne narušava.

Sančez protiv Francuske

,,Mi se snažno zalažemo da mediji moderiraju komentare na svojim nalozima, iako shvatamo da je to ogroman posao, a da redakcije imaju ograničene kapacitete. Ali isto tako smatramo da ukoliko nemaju kapacitete da je mnogo važno da onda ne koriste društvene mreže u tom smislu“, poručuje Vesna Nenadić Rajković.

Iako, navodi, nije zakonska obaveza medija da filtriraju komentare na društvenim mrežama, podsjeća na slučaj ,,Sančez protiv Francuske“, sudski predmet u kojem je francuski političar kažnjen sa 3.000 eura zbog toga što je dozvolio komentare koji su sadržali govor mržnje na svom Facebook profilu.

,,Francuski sud je ustanovio da je političar bio obaviješten o nezakonitim komentarima, ali da ih je svejedno ostavio punih šest nedjelja. Evropski sud za ljudska prava se usaglasio da je bio odgovoran za širenje mržnje kao i oni koji su napisali te komentare“, kaže Rajković Nenadić.

Ona smatra da isto treba da važi i za sve medije, jer su njhovi profili na društvenim mrežama javna mjesta, gdje govor mržnje ima ogroman domen.

,,Svako ko vidi govor mržnje u komentarima treba da slika tu objavu i da je prijavi odmah mediju, ali i državnom tužilaštvu. Govor mržnje je sastavni dio nekoliko krivičnih djela, ali da bi se procesuirao, mora se prijaviti“, poručuje Rajković Nenadić.

Kaže da dobar primjer, kakav treba slijediti, dolazi i iz Australije, gdje je 2021. sud donio odluku da je medij odgovoran za komentare čitalaca na svojoj Fejsbuk stranici.

Zakonom netretirano pitanje

Zakon o medijima Crne Gore zabranjuje objavljivanje informacija kojima se izražavaju ideje, tvrdnje i mišljenja koja izazivaju, šire, podstiču ili pravdaju: diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, političkog, vjerskog ili drugog uvjerenja, ksenofobiju, rasnu mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva protiv manjinskog naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica.

Istim zakonom, online mediji su dužni bez odlaganja ukloniti komentar koji očigledno predstavlja nezakonit sadržaj, a najkasnije u roku od 60 minuta otkad su saznali o tome ili dobili prijavu od drugog lica da je u pitanju nezakonit sadržaj. Kazne za neuklanjanje ovakvih komentara iznose od 1.000 do 8.000 eura.

Zakonom o elektronskim medijima ne smije se audio-vizuelnom medijskom uslugom podsticati mržnja ili diskriminacija po osnovu rase, etničke pripadnosti, boje kože, pola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili porodičnog statusa, starosne dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta ili polne orijentacije. Ukoliko pravno lice emituje program koji ističe i podržava nasilje, narkomaniju ili druge vidove kriminalnog ponašanja, Zakonom je predviđena novčana kazna od 500 eura do šest hiljada eura.

Pitanje govora mržnje tretirano je i u Kodeksu novinara i novinarki Crne Gore u načelu četiri gdje se navodi da mediji ne smiju objavljivati materijal koji bi izazvao širenje neprijateljstva i mržnje, te da moraju posebno voditi računa da ničim ne doprinesu širenju mržnje kad izvještavaju o događajima ili pojavama koji sadrže elemente mržnje.

Kodeksom je propisano i da online mediji treba da definišu svoja interna pravila za komentare čitalaca da bi se izbjegli nezakoniti i neetički sadržaji, uz potpuno poštovanje slobode izražavanja.

Međutim, pitanje moderacije i uklanjanja spornih komentara čitalaca na nalozima medija na društvenim mrežama nije zakonski tretirano, niti se spominje u Kodeksu novinara i novinarki Crne Gore. Zbog toga danas i postoji dilema da li je medij dužan da ukloni komentare čitalaca sa svoje stranice na društvenoj mreži ukoliko vrijeđa i širi mržnju.

Filtere platformi lako je zaobići

Kompanija Meta za uklanjanje komentara i nepoželjnog govora sa društvenih mreža koristi kombinaciju vještačke inteligencije (artificial inteligence – AI) i moderatora, međutim ova filtracija se odvija na preko 50 jezika i najbolje funkcioniše na engleskom, španskom i mandarinskom govornom području.

Pri tome, veoma je lako zaobići AI filter ubacivanjem tačkica, zareza i simbola na mjesto slova kako filter ne bi prepoznao sporne riječi.

,,Fejsbuk ima pravila za korisnike u kojima se navodi šta je zabranjeno, poput govora mržnje i uznemiravanje korisnika. Iako izvještaji Fejsbuka pokazuju da kompanija, prije objave, automatski uklanja veliku količinu sadržaja koji krši njihove standarde, ipak istraživanja pokazuju da veliki broj takvih sadržaja ostaje na platformi, naročito na područjima gdje engleski nije oficijalni jezik“, poručuje Rajković Nenadić.

Prema istraživanju Medijskog savjeta za samoregulaciju, većina medijskih aktera iz Crne Gore smatra da bi moderacija komentara na stranici njihovih medija na društvenim mrežama trebala biti regulisana nekim aktom.

Međutim, kada je riječ o načinu njihovog regulisanja, nemaju konkretan prijedlog, osim stava da se Crna Gora može jedino priključiti globalnoj regulativi, ukoliko do nje dođe.

Pojedini strani mediji sada imaju smjernice za čitatelje na društvenim mrežama kojima objašnjavaju kakve komentare će uklanjati.

Ovaj tekst je kreiran u okviru projekta RADIKAL(NO) koji implementira Mreža za otvoreni dijalog (MOD). Ovaj projekat se implementira uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost autorke i ne predstavlja stavove Mreže za otvoreni dijalog kao ni stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.