Mladi aktivisti su srž zdravog društva i glasnici budućnosti
Stereotip da su Crnogorci lijeni je nadaleko poznat. To popularno mišljenje nije zaobišlo ni mlade, pa se često može čuti kako su nezainteresovani za rad i pitanja od javnog značaja. S tim se ne slaže mnoštvo njih koji svakodnevno rade na očuvanju pozitivnih vrijednosti i za korist mladih.
U Crnoj Gori ima mnogo mladih aktivista koji neumorno vode borbe iz oblasti ljudskih i manjinskih prava, omladisnkih politika, ekologije… Neki od njih na promjene utiču formalnim putem, preko organizacija i peticija, dok drugi organizuju proteste i inicijative i koriste dušteve mreže kao platformu za kritiku.
U obije kategorije spada Sara Borančić, generalna sekretarka Mreže za mlade Crne Gore, krovne organizacije mladih. Sara se aktivizmom bavi još od srednje škole, kroz aktivnosti Učeničkog parlamenta i Unije srednjoškolaca, a sada kao studentkinja psihologije i jedna od rukovodilaca Mreže. Njene aktivnosti usmjerene su ka poboljšanju omladinskih politika i mentalnog zdravlja mladih.
Za nju je aktivizam, kako kaže, proces ispoljavanja kritičke misli i akcije koje su usmjerene ka kreiranju zdravog društva.
“Aktivizam je prostor gdje pokretačka snaga i volja za promjenom bivaju pretočene u konkretne rezultate”, poručuje sagovornica PRIME redakcije
Na pitanje zbog čega je odlučila da radi na poboljšanju statusa mladih ona odgovara da je to, prije svega, zbog mladih koji je okružuju i koji su svjesni da su posljednji na “to do” listi donosioca odluka. Dodaje da osjeća dužnost da kao članica (predstavnica) Mreže za mlade Crne Gore istupa i zagovara prava mladih.
“Najiskrenije vjerujem da mladi imaju potencijala za argumentovane, intelektualne i buntovne stavove i govore koji će povesti našu Crnu Goru u smjeru gdje se stopa diskriminacije mladih smanjuje i gdje se prava mladih sve više poštuju”, smatra Sara.
Da bi se došlo do povoljnog položaja mladih u Crnoj Gori, Sara ističe važnost aktivnog učešća lokalnih samouprava prilikom sprovođenja lokalnih akcionih planova, Nacionalne strategije za mlade i ostalih nacionalnih i internacionalnih usvojenih dokumenata i preporuka.
Dalje pominje i veća finansijska ulaganja u mlade i njihove potvrde, ohrabrivanje i podsticanje da ne ćute i trpe, nego da traže ono što im pripada, jer joj se čini da previše dugo stoje na svojim potrebama.
Mladi za prirodu
Crna Gora je deklarativno ekološka država ali uprkos tome u njoj postoje brojni problemi koji se tiču životne sredine, počev od rasprostranjenog smeća pa sve do zelenih politika i kontraverznih odluka nadležnih. Postoji mnogo mladih aktivista koji se bave upravo ovim temama pa često organizuju akcije sakupljanja otpada, uređenja javnih površina… Proteklih godina mladi su bili dio ili čak pokretači velikih zelenih inicijativa koje su odjeknule regionom. U Baru su hiljade mladih, među kojima su osnovci i srednjoškolci, učestvovali u ekološkim građanskim protestima protiv sječe 90 višedecenijskih čempresa u dvorištu Gimnazije.
Mladi su bili uključeni u dugotrajne proteste i akcije protiv izgradnja mini hidro-elekrtana na brojnim rijekama Crne Gore.
Tokom 2020. godine, tadašnja Vlada je imala plan za izgradnju vojnog poligona na Sinjajevini. Mještani, poljoprivrednici i drugi stanovnici Crne Gore tada su na pomenutoj planini organizovali proteste za njeno očuvanje. Na Sinjajevini su mladi kampovali, držali noćne straže, organizovali druženja i kreativne radionice kako bi istakli prirodni značaj Sinjajevine.
Jedan od njih i jedan od osnivača inicijative Sačuvajmo Sinjajevinu je Milan Sekulović koji se bori za očuvanje prirodnih dobara države. On se bavi novinarstvom ali kada je u pitanju planina njegovog rodnog kraja on se “odmetnuo” u aktivizam i kaže da to nije bila stvar izbora već obaveza.
„Vlast koja bi trebala da brine o najboljem interesu države i građana, odlučila je da puca u srce Crne Gore, te da u potpunosti ignoriše narod koji živi na Sinjajevini. Ponašali su se kao da stočari na Sinjajevini ne postoje, kao da smo pustinja i neko koga ne treba ni za šta pitati. Iako nas nijesu ništa pitali, dobili su odgovor. Vrlo jasan, Sinjajevina neće biti vojni poligon!“, poručio je Milan.
On smatra da njegova uloga u cijeloj priči nije ništa veća od bilo kog drugog čovjeka kojem je stalo do Sinjajevine i Crne Gore. Ipak, kako kaže, nije mogao biti „samo“ novinar u ovoj priči.
„Istina više nijesam izvještač o temama koje se tiču Sinjajevine, jer ne želim da neko posumnja u moj profesionalni integritet. Kada je Sinjajevina u pitanju nisam mogao biti samo nezavisni posmatrač, morao sam da se uključim i sa mojim komšijama, katunjanima i prijateljima učinim sve što mogu da je zaštitimo“, objasnio je.
Milan nije siguran da idealno društvo postoji, ali kaže da uvijek treba težiti najboljem mogućem u kojem će opšte dobro biti iznad sebičnog interesa grupe pojedinaca.
“Prije svega, moramo težiti nekorumpiranom, egalitarnom, pravno uređenom, demokratičnijem, etički i vrijednosno utemeljenom društvu. Moramo raditi na korekcijama u kolektivnoj svijesti, kako bi društvo bilo bolje. Bojim se da su naši građani decenijama sistematski ubijani u pojam, da `ne mogu ništa`, `da se ništa ne pitamo`, u krajnjem `da se ne bode šut sa rogatim` “, poručuje sagovornik PRIME redakcije.
Milan kaže da treba da shvatimo da niti smo mali, niti smo nebitni. Ističe da je još važnije da nakon što shvatimo svoju moć, ne postanemo oholi već shvatimo da smo društvo jednakih u kojem niko ne čini drugome ono što ne želi da drugi učine njemu.
Na pitanje zbog čega je važno da se mladi uključe u društvene procese on poručuje da na mladima svijet ostaje.
“To nije samo floskula ili fraza, to je činjenica! Apatija nije dobra ni za društvo, ni za pojedinca. Bez kritičke svijesti, nema ni aktivizma, a bez aktivizma, nema ni napretka ka društvu blagostanje. Nema zdravog društva”, smatra on.
Milan zaključuje da mladi moraju da shvate da ako nijesu uvaženi, ispoštovani, zaposleni, uključeni u društvene procese, taj problem neće riješiti kukanje uz “dojč” nego zasukani rukavi i akcija.
“Niko neće voditi naše bitke, to je naš posao”, poručuje.
Svakodnevna borba za ljudska prava
Mladi u Crnoj Gori se sve više uključuju u pitanja od javnog interesa među kojima su i građanska i ljudska prava. Brojne djevojke i momci bili su učesnici marša protiv femicida i prajda, skupa u znak podrške LGBTQ populaciji i promovisanju njihovih prava.
Neki od njih svakodnevno skreću pažnju na ove probleme putem društvenih mreža, u sklopu omladinskih organizacija ili samostalnim inicijativama. Na taj način se za ljudska prava i ekologiju bori Milica Pavlović iz Bara. Ona često na društenim mrežama pokreće debate o problemima rodne ravnopravnosti i ljudskih prava. Takođe, nerijetko je inicijatorka brojnih volonterskih čišćenja u svojoj lokalnoj zajednici.
Milica kaže da je aktivizam je za nju norma, dio svakodnevnice, navika i stanje.
“Smatram da je biti aktivista izuzetna stvar koja nije rezervisana za posebne ljude i samo za određena djela, već da si aktivista čak i onda kada sjediš u udobnosti dnevne sobe i porodici pričaš o tome zašto je potrebno npr. nikada ne bacati smeće za sobom na ulici. Aktivizam su mikro i makro aktivnosti koje radimo da bismo mogli da živimo u miru i razumijevanju”, kaže ona.
Milica smatra da su društvene mreže svakako mač sa dvije oštrice ali su i zlatno oruđe kada je u pitanju širenje dobrih poruka, pozitive, ili priče o gorućim problemima ili onima koji postoje godinama a o kojima se nedovoljno govori. Ona kaže da ljudi danas na društvene mreže gledaju skoro sasvim neozbiljno i koriste ih samo kao sredstvo za dopisivanje i izbacivanje slika ali smatra da ako krenemo da ih koristimo ne samo kao privatnu razonodu već i oglasni pano na kojem postavljamo edukativni materijal, bitne osvrte na različita stanja u svijetu i državi i na kraju pišemo ili snimamo naše konstruktivno mišljenje bez širenja govora mržnje, možemo da imamo uticaj koji je više nego dovoljan.
“Ako tvoje mišljenje promijeni tok razmišljanja jedne osobe na bolje, ti si već odradio izuzetan posao”, objašnjava Milica.
Poručuje da online prostor nije samo vizuelna reprezentacija nas i naših hobija već i šansa da se umrežimo sa istomišljenicima i kamen po kamen, gradimo mostove razumijevanja i prihvatanja.
Ona smatra da je veoma bitno da se njen glas i glas svih onih koji racionalno razmišljaju daleko čuje.
“Ako oni koji fundamentalno zdravo razmišljaju i nezadovoljni su trenutnim stanjem u sferi ekoloških tema ili rodno zasnovane diskriminacije imaju mogućnost da kritički promišljaju, uče i izlažu svoje stavove, onda bi najveća šteta bila da te mogućnosti ne iskoristimo”, kaže Milica.
Dodaje da je uvijek vrijedno čuti glas osobe koja je spremna da reaguje na nepravdu, da pomogne drugima, da uvede jednakost u odabranu zajednicu, da učini da se neko osjeti viđenim i prihvaćenim i da pozitivno utiče na ljude i okolinu.
“Kada nas već ne slušaju oni koji imaju moć da znatno brže i lakše riješe mnoge konflikte, ostajemo “sami”, ali ništa manje snažni, oslanjajući se jedni na druge, i ne odustajemo dok ne dođemo do rezultata koji će nas zadovoljiti”, Milicina je poruka za sve mlade.
