Mladi su budućnost Crne Gore, dok ne prođu izbori

Često čujemo da su mladi lijeni, nezainteresovani i da neće da rade. Još češće čujemo kako gube vrijeme uz dojč i ne bave se ničim što im ne može donijeti korist. U vrijeme izbora taj narativ se mijenja pa mladi postaju nosioci društva i budućnost zemlje. Po političkim čelnicima, oni su srce svake partije.

Istraživanje NVO Prima za Indeks učešća mladih pokazalo je da je svaka peta mlada osoba u Crnoj Gori nezaposlena duže od 12 mjeseci. Kao vez na to, dodaje se podatak da 70% mladih želi da napusti zemlju, što je pokazalo istraživanje Vesminsterske fondacije za demokratiju u Crnoj Gori. Isto istraživanje pokazao je da više od pola njih misli da se lična prava i slobode mladih u Crnoj Gori ne poštuju. Nešto manje od polovine, 48%, smatra da ih političari uopšte ne uzimaju u obzir.

Mladi i politika je tema oko koje često dođe do sukoba mišljenja. Sa jedne stane, mladi misle da bez članske karte u Crnoj Gori ne mogu pristojno živjeti pa je, linijom manjeg otpora, i prihvataju. Sa druge strane ima mladih koji su na misiji da dokažu suprotno, a ima i onih koji zaradom od sezonskih poslova kupuju kartu u jednom smjeru.

Suludo bi bilo reći da nema mladih koji se u politiku uključuju iz ličnih ubjeđenja, slobodnom voljom, vođeni ambicijama i željom za boljitkom. Da je taj put trnovit, dokazuje to da mladi u parlamentu čine samo pet odsto, i to muškarci, bez ijedne mlade poslanice.

Taj podatak nije dovoljan da uspostavi dijagnozu zapostavljanja mladih od starne političkih partija i državnih institucija. Ipak, ne ide u prilog činjenica da mladi čine mnogo veći procent ukupnog broja ljudi u zatvoru, čak 25 odsto.

Predsjednički izbori samo što nisu pa su mladi vraćeni u fokus. Glavni su dio promotivnih spotova, u fokusu su videa sa skupova a članovi mladih sekcija partija bili su glavni nosioci kutija sa potpisima podrške. Do nedelje, još uvijek su budućnost Crne Gore i njena najveća snaga. Šta ponedeljak donosi, vidjećemo, ukoliko bude drugog kruga i kampanja se nastavi.

Vuk Iković, poslanik Preokreta u Danilovgradu, suglasan je da se politički lideri mladima obraćaju najviše tokom kampanje, tada su i najviše okruženi mladima, mladi su tada u fokusu političkih govora i tad im se šalju poruke.

„Nažalost, te poruke su često pozivanje na odbranu patriotizma, baziranog na nacionalizmu i religiji, i samo su taktika za skretanje pažnje sa stvarnih problema koji mlad čovjek ima u Crnoj Gori. A ima ih puno, od lošeg obrazovnog sistema koji ih uopšte ne priprema za tržiste rada, do nepodsticajnog zaposlenja ili nezaposlenja, pa sve do stambene zavisnosti i nemogućnosti za kvalitetan život, osamostaljivanje i zasnivanje porodice“, objašnjava Iković.

On podsjeća da ima mnogo mladih u političkim partijama ali su upitni razlozi njihovog aktivizma, ako znamo da je na parlamentarnim izborima 2020. godine od uklupno 778 kandidata za poslanike samo 123 bilo mladih, a da danas samo 4 mlade osobe sjede u crnogorskom Parlamentu. – „Ovo pokazuje da donosioci odluka ne vjeruju u znanje i vještine mladih što je uzrokovalo da mladi ne vjeruju ni donosiocima odluka.“

„Za budućnost naše djece, zbog onih koji dolaze, za nove generacije“, samo su neke od omiljenih sintagmi aktuelne predizborne kampanje.

Da političari imaju komplikovan odnos sa mladima smatra i diplomirana politikološkinja i mlada novinarka, Jelena Radulović. „Politički akteri u Crnoj Gori mlade vide kao svoju snagu, ali samo u uskim partijskim okvirima. I u predizbornoj kampanji, kandidati za predsjednika se obraćaju tamo nekim budućim pokoljenima, nerođenoj djeci… zanemarujući činjenicu da zapravo već postoje neka djeca i neka omladina koja čekaju na konkretne promjene, a koji su taoci njihovih retrogradnih politika i ličnih interesa“, kaže ona.

Radulović ne vidi mladu osobu koja, ako se bavi politikom, nije sebe okovala epitetom partijskog vojnika – „Njihovo političko djelovanje se ne razlikuje od djelovanja vrha, bez obzira na to da li su to njihovi lični stavovi ili ne. Čak i da su u pitanju potencijalno kvalitetni pojedinci, plaćaju ceh reputacije same partije čiji su član.“

Njoj je posebno interesantno to da su do juče mlade lijenima i nezainteresovanima nazivali oni koji su im ovakvu državu ostavili u amanet. Po njenim riječima, situacija u Crnoj Gori je hronično vanredno stanje. Ona primjećuje da su mladi podijeljeni između sebe, najčešće po političkoj liniji, ali i po osjećaju višegodišnje nepravde koja potiče od duboke socijalne neegalitarnosti, koja se opet vezuje za partijsku (ne)pripadnost.

„Godinama je građen sistem u kome se guši sva slobodna misao, obesmišljava rad i učenje, i to se nije promijenilo ni dugo iščekivanom promjenom vlasti prije tri godine. Država je servis građanima, a pošto je Crna Gora partijska država, takva vrsta klijentelizma ide u suprotnom smjeru. Stoga je i apstinencija sasvim razumljiva, dok su ovi politički akteri jedino i sve što političko podneblje Crne Gore ima da ponudi“, objašnjava Radulović.

Predsjednik će biti svih građana, pa i mladih

Mlade je muka natjerala da se zainteresuju za politiku ali i neki novi mehanizmi političkog djelovanja i promocije kao što su mim stranice i drugi sadržaji na društvenim mrežama.

Na pitanje da li će mladi izaći na predsjedničke izbore Radulović kaže da prije svakog uključenja mladih u izborni proces, bilo kao pratioci i(li) birači, ona potencira njihovu političku emancipaciju, sazrijevanje i jedan valjani konstruktivan pristup dnevnoj politici.

„To ne znači da su potrebne godine studiranja političkih nauka da bi se razaznale jeftine laži i populističke poruke, ali svakako kao jedan od preduslova treba istaći makar bazično informisanje o osnovnim politikološkim terminima“, smatra ona. Kao drugi presudni faktor navodi medijsku pismenost – era internet ratnika, tabloida i partijskih botova u potpunosti guši lični razum, kao jedan od glavnih preduslova za zdravo političko djelovanje ili odlučivanje.

„A to da li će konkretno izaći na birališta – meni je lično manje bitno. Srećom izbori su u Crnoj Gori svako malo pa će imati kad da praktikuju takav vid participacije u izbornom procesu“, zaključuje sagovornica Zumiraj.

Nešto drugačije misli Vuk Iković. On kaže da loše političare biraju upravo oni koji ne izlaze na izbore. Smatra da je opasnija ravnodušnost mladih nego samovolja i diktatura jednog političara.

„Mladi čovjek postaje samostalan kada je spreman i sposoban da se nosi sa svojim poteškoćama. Da bi došao u takvu situaciju on mora biti aktivan, istrajan učesnik političkih dešavanja. Na taj način mladi, počev od izlaska na izbore, ne dozvoljavaju funkcionerima da budu u zabludi i birajući najbolje političare kreiraju svoju sadašnjost i budućnost i vode računa o higijeni društva“, objašnjava Iković.

Dodaje da na izborima biramo ljude koji će da donose političke odluke, a te odluke se tiču zarada, radnih mjesta, zgrada, puteva, sportskih sadržaja i mnogo čega još. Zapravo na izborima biramo političara koji će donositi odluke koje određuju kvalitet i način našeg života.

Po nejgovim riječima, neophodno je da se mladi uključe i u izborni i u politički proces jer će ova zemlja u narednim decenija biti onakva kakvi su mladi i kako je oni budu gradili za generacije koje dolaze.

„Zabrinjavajuća su istraživanja koja pokazuju da se 62,7% mladih ne zanima za politiku uopšte. Iako mladi u velikoj mjeri koriste biračko pravo, da bi demokratija bila potpuna potrebno je i njihovo aktivno učešće u kreiranju političkog ambijenta a ne samo izlazak na izbore. A da bi mladi mogli da kreiraju politički život moraju postati akteri istog, a to podrazumijeva mnogo veću informisanost i samo učešće u procesima donošenja odluka“, kaže Iković.

Naglašava da kada političari u Opštini ili Vladi donose plan razvoja grada ili države mladi treba da iskažu svoje želje i svoje potrebe, u suprtnom neko drugi će planirati njihov život, a oni će biti ubjeđivani da ne može bolje od ovoga.

Današnje partije imaju veliki broj mladih članova/ca ali postavlja se pitanje koliko se zapravo čuje njihov glas u partijskoj strukturi? Iković misli da su partije satjerale mlade da se bave partijskim aktivizmom koji se primarno zasniva na dijeljenju propagandnog materijala ili veličanju lidera partija, dok suštinski aktivizma koji bi vodio ka uticaju na promjene izostaje. – „Vjerujem da se odgovornost za ovaj problem može pronaći na obje adrese – kod mladih jer se nedovoljno bore za svoje pozicije, ali i kod starijih koji nijesu spremni da pozicije prebace svojim mlađim kolegama.“

Svakog čovjeka pa i mladog najviše ohrabruje kada je u uključen u proces planiranja i stvaranja nove vrijednosti. Kada nije tako mladi lako postaju problem svoje zajednice, kaže Iković za Zumiraj.

On smatra da političar treba da slijedi, a ne da vodi kreaciju i ostvarivanje mladog čovjeka. Mladi su ohrabreni kada imaju političara koji slijedi, a ne vodi, njihovu kreaciju.

„Razgovaram dosta sa mladima, i vidno su razočarani, demotivisani, nemaju povjerenja u institucije i često razmišljaju o odlasku. Kada vidite da se umjesto stručnosti traži partijska knjižica, a umjesto rada poslušnost onda shvatate koliko smo umrtvljeni i koliko je nezdravo okruženje u kom živite. Mladima je nametnuto da bez partijske knjizice ne mogu ostvariti pravo na rad i sreću“, objašnjava on.

Dodaje da je logično da kada ne vidite perspektivu onda ni ne razmišljate o promjeni. Neke od tih promjena mogu biti: ignosrisanje problema ili napuštanje države ili borba – bunt i nepristajanje na pravila i obrasce ponašanja koje nam nameće politički sistem, a nekada i porodica i škola.

„Crna Gora može naprijed jedino kada mladi izaberu treću opciju. Kada stvari preuzmu u svoje ruke, jer tad od nijemih posmatrača postaće nosioci promjena jer ne bira Zakon nas, već mi biramo Zakon. Zato neuključivanje u politički ili izborni proces ne smije biti opcija“, zaključuje Iković iz Preokreta.