Mladi uče i pate doma

Objavljeno: 27.01.2021, 12:43h na portalu PCNEN

Izazovi školovanja u doba korone: Online nastava je đacima pružila više vremena kod kuće, ponekad i više slobodnog vremena, ali ih je  okrenula i nezdravim vidovima ponašanja, poručuju đaci, profesori i psiholozi

Ovaj problem posebno se ističe kod praktičnih nauka i umjetnosti kada je mladima ograničena kreativnost i sloboda. Među takvima se ističu mladi muzičari.

Profesorica harfe u podgoričkoj muzičkoj školi “Vasa Pavić“ Milica Kankaraš smatra da je ovaj problem vidan kod njenih učenika.

“S obzirom na to da je podučavanje instrumenta oblik individualne nastave, odmah sam primijetila da su mi đaci uplašeni, zbunjeni, a stariji učenici (11 do 13 godina) pokazuju tugu zato što ne mogu da se druže sa svojim prijateljima kao ranije. Neizvjesnost koliko dugo će sva ova situacija trajati uzrokuje nezadovoljstvo”, kaže Kankaraš.

Milica Kankaraš

Njoj se, kako kaže, đaci žale da se u osnovnim školama konstantno mijenja raspored online časova pa nekada po pola dana moraju biti pored uključenog televizora i telefona dok se taj  nastavnik ne javi. Usljed tih konstantnih promjena rasporeda, dešavalo se da joj učenici odsustvuju sa nastave.

“Naime, po direktivi Ministarstva prosvjete bukvalno je naređeno da mi profesori instrumentalne nastave umjesto dva puta nedjeljno po pola sata radimo jedanput nedjeljno sat vremena. Dakle, ako bi učenik izostao usljed promjene rasporeda u osnovnoj školi, izgubio bi dvije nedjelje nastave u muzičkoj. To je predstavljalo veliki izvor stresa đacima koji se interesuju da upišu srednju muzičku školu”, objašnjava profesorica Kankaraš.

Mjere protiv suzbijanja širenja koronavirusa, uz haos u organizaciji nastave i uporno insistiranje na besmisleno velikom broju kontrolnih zadataka, naglašava Kankaraš, dovele su do toga da đaci osjećaju hronični umor, peckanje očiju usljed prevelike izloženosti komjuteru, telefonu i televizoru za online nastavu. Takođe, dovele su do stresa zbog insistiranja nekih profesora da umjesto novog gradiva budu testirani za nešto što nisu učili, pad koncentracije, anksioznost, zbunjenost. Kod učenika muzičke škole i mladih koji se bave sportom je prisutna frustracija zato što im konstantne promjene rasporeda u osnovnoj školi ne dozvoljavaju da se posvete umjetnosti i sportu u mjeri u kojoj je to neophodno za razvoj njihovih talenata.

O promjeni navika i svakodnevnice za PCNEN su govorile dvije učenice muzičke škole “Vasa Pavić”. Učenica devetog razreda tvrdi da su profesori učinili sve što je u njihovoj moći da im izađu u suret i stvore dobre uslove za školovanje.  Njoj najviše nedostaje druženje i sviranje u orkekstru.

Učenica sedmog razreda, sa druge strane, nije zadovoljna trenutnom situacijom. Ona smatra da su đaci “prepušteni sami sebi” i da je njima duplo teže budući da muzička škola radi na drugačijem prinicipu. Ona je primijetila promjene u ponašanju kod starijih đaka svoje škole i kazala da se “sve češće organizuju neka grupna sviranja koja se pretvore u pijanke i žurke, a oni o tome saznaju preko društvenih mreža”. Ističe da pojedini profesori “lajkuju i komenarišu takve objave, vjerovatno jer im je drago što se djeca druže”.

Posebno je teško “svirati online”

Tokom panemije i prilagođavanja obrazovnog sistema novim mjerama, pojavilo se nešto za đake i student potpuno novo-sviranje onine.

Petra Lekić

Petra Lekić, flautistiknja iz Bara, studira na Univerzitetu za muziku i teatarske umjetnosti u Beču i kaže da je njeno “online iskustvo” puno izazova. “Mislim da posebnu težinu nosi studiranje muzike online. Muzika kao umjetnost zvuka je jako puno oštećena u doba korone u svakom smislu”, kaže Lekić.

Za nju je online čas flaute bio nešto potpuno novo i nikako joj se ne dopada. Ona je kazala da časovi instrumenta zahtijevaju konstantnu interakciju sa profesorima. “Od položaja tijela, načina na koji dišemo, položaj ruku i naravno, ljepota zvuka”, objašnjava mlada muzičarka.

Kao poseban izazov izdvojila je slušnu grupu u kojoj oni analiziraju djela kompozitora i solfeđo koji zahtijeva slušne diktate.

Časove flaute, i časove drugih duvačkih instrumenata, nije ni moguće održati uživo jer je neophodno nošenje zaštitne maske.

Lekić kaže da se njen Univerzitet konstantno bori za t da studenti ubrzo sviraju zajedno, jer, “muzika je umjetnost koja se dijeli sa drugima i tužno je kada moraju svirati sami za sebe, bez publike i bez kolega.”

Krize mogu biti okidač za različita neprilagođena i rizična ponašanja

Psihološkinja Nađa Šljivić koja radi u gimnaziji “Niko Rolović“ u Baru objašnjava da je mentalno zdravlje dinamičan proces na koji utiče sve ono što se dešava u nama i oko nas.

“Kada život teče nesmetano i onako kako želimo, tada se najčešće osjećamo  sigurno, lijepo i srećno. Međutim, kada nastupe periodi u kojima nije tako, osjećamo  nezadovoljstvo, tugu, usamljenost, strah, nesigurnost, paniku i druga različita stanja koja nam ne prijaju i  ometaju nas u svakodnevnom funkcionisanju”, kaže Šljivić.

Nađa Šljivić

Nedostatak kontakta sa vršnjacima, školom i nastavnicima, po njeni riječima, negativno utiče na socijalni i emocionalni razvoj jer su vršnjaci i škola  važan faktor socijalizacije, odrastanja i separacije od roditelja.  “U uslovima ove krize sa koronavirusom, to je sada našoj djeci ozbiljno narušeno, ali, proći će i treba svi zajedno da prihvatimo i nađemo načina da se izborimo”, kaže psihološkinja.

Ona misli da praktična nastava posebno trpi jer sve se to odražava na sposobnost učenja, usvajanje kvalitetnih znanja i vještina. Smatra da sa kvalitetnom pripremom, stvarnim nastavničkim zalaganjem i kreativnošću, online nastava može dobro da se osmisli i da pruži učenicima osnovu, koju oni dalje mogu nadograđivati samostalnim učenjem i vježbanjem. „Sve je to teško, zahtijeva mnogo više truda i kreativnosti. Ipak, znam neke mlade umjetnike koje je ova kriza podstakla, a to je dokaz da kriza može da bude i šansa za razvoj“.

Nekoliko profesora je, u nezvaničnom razgovoru za PCNEN, kazalo da se mladi sve više okreću alkoholu, “lakim” drogama i burnijim izlascima u potrazi za boljim provodom.

Psihološkinja Šljivić kaže da joj je sada ograničen kontakt sa đacima, tako da ne može sa sigurnošću da tvrdi da je došlo do značajnijeg porasta alkoholizma kod mladih.

Mentalno zdravlje djece i adolescenata trpi jer i oni osjećaju svu težinu krize, stresnog života kod kuće, izolacije, strah od razbolijevanja članova porodice, kao i pitanja koja se odnose na nastavak školovanja.

“O tome svi moramo da vodimo računa i da imamo sluha, da djeci i mladima pomognemo, da razgovaramo sa njima i da im ponudimo što kvalitetniju nastavu. Jednostavno, svi treba da prihvatimo ovu situaciju i da iznalazimo načine da je prevaziđemo“, kaže Šljivić.

*************************************

Idealno vrijeme za osmišljavanje ‘otvorenog dijela’ nastave

Profesorica Milica Kankaraš napominje da u novim školskim programima postoji “otvoreni dio” koji obuhvata oko 10% nastave. U zavisnost od predmeta, tzv.otvoreni dio mogu biti javni časovi, slušanje muzike, javni nastupi (dječje predstave i/ili koncerti) i slično.

“S obzirom na zdravstvenu krizu, idealno je vrijeme da se taj segment obrazovanja osmisli u skladu sa preporukama dječijih psihologa. Na primjer, kroz art terapiju dijete može da nacrta/naslika osjećanja koja ima. Ovaj vid terapije je samo jedan od mnogih načina da se mladima pomogne. Ili, ako Ministarstvo odobri, taj otvoreni dio mogu biti radionice koje će voditi psiholozi”, kaže Kankaraš.

Strategija za očuvanje mentalnog zdravlja mladih tokom i nakon pandemije se takođe mora, objašnjava ona, uraditi kroz saradnju Ministarstava prosvjete, Ministarstva zdravlja (ili nekih zdravstvenih institucija koje bi se uključile u ovaj posao) i, poželjno bi bilo, nevladinih organizacija koje se bave zdravljem mladih i prevencijom bolesti zavisnosti.

Marija PEŠIĆ