Munici u čast: Izložba Čarolije munike

Crnogorsko Društvo Ekologa javnost uvijek iznenadi novim progresivnim pričama. U fokusu njihovog djelovanja i istraživanja u proteklih 20. mjeseci su stavili muniku, reliktni četinar. Kao krunu svog rada od 20. mjeseci, ova nevladina organizacija će upriličiti izložbu ,,Čarolije munike“ 24.09.2022 godine u Kusleovoj kući u Podgorici, početak izložbe je zakazan u 19h. Izložba predstavlja sumiranje istraživanja i terenskog rada kroz projekat ,,Od edukacije i povezivanja djece sa prirodom, preko dendohronoloških istraživanja, do podizanja svijesti o promjenama klime u proteklih nekoliko vjekova u Crnoj Gori”. Ovaj put do srca publike i zainteresovanih će ovaj kompleksan projekt predstaviti kroz umjetnost.

Izložbom ,,Čarolije munike“ želite prikazati umjetničke radove stvaralaca koji su inspiraciju pronašli u ovom reliktnom četinaru- munici ali i skrenuti pažnju, kroz prizmu umjetnosti na ovu jako bitnu vrstu za Crnu Goru. Na taj način mirite nespojivo ili je to jedan od pravaca kojima želimo težiti osvijestiti ekološku ali i umjetničku misao?

Osim naučnog razumijevanja njihovog jezika, njihove važnosti i isprepletanosti sa nama, šume munike tek razumijemo kada ih osjetimo i doživimo svim svojim bićem. Zato smo odlučili da organizujemo umjetničke kolonije na planinama gdje munika vlada (ili je vladala) dok njene šume nijesmo izgubili u požarima; pa sada svjedočimo spomenicima razaranja ali i nježnog upornog prirodnog obnavljanja ovih ekosistema, koji su jedni od naših najvažnijih prirodnih planinskih priča, koje same sebe pričaju još od prije ledenog doba.

Organizujemo izložbu posvećenu munikama, jer možda jedino umjetničkim jezikom možemo da pokušamo da dočaramo njene čarobne priče o veličanstvenosti, stradanjima i regeneraciji.

Umjetnost je možda jedina dimenzija kojom možemo da obgrlimo neko živo biće, svijet (ekosistem) koji stvara, naučne, ali i sve one, i dalje brojkama i riječima nerazumljive, načine uklapanja u struje postojanja na našoj planeti.

  Veličanstvenost ovih četinara koji odolijevaju surovosti predjela pored slikarskih radova želite predstaviti i kroz stihove, priče, ali i kroz radionicu koja će biti edukativnog karaktera.

Umjetnost je spontanost životne energije. Tako smo i mi odlučili da izložbi dopustimo da sama sebe formira spontano, radovima umjetnika koji su se zainteresovali za muniku i njenu priču toliko da ih je inspirisala na stvaranje. Na izložbi će biti slika raznih formata i na raznim podlogama, zatim fotografija, goblena, video sadržaja, ali i jedna pjesma – sve to u čast munike. Izložbom ćemo pokazati kako se to čovjek odnosi prema najposebnijim djelovima prirode, pa i prema samom sebi, te ćemo za zainteresovane imati radionicu o mentalnoj ekologiji. Tokom izložbe prirodno ćemo se prepuštati zvučnim talasima najprije harfe a zatim i dopustiti di džeju da nas povede strujama fanka, soula…

Projektom ,,Od edukacije i povezivanja djece sa prirodom, preko dendrohronoloških istraživanja, do podizanja svijesti o promjenama klime u proteklih nekoliko vjekova u Crnoj Gori” ste pokrenuli sveobuhvatna dendrohronološka istraživanja. Možete li približiti našim čitaocima šta znači dendrohronološko istraživanje i u čemu se ogleda značaj ovih istraživanja?

RIječ dendrohronologija sastavljena je iz grčih riječi: dendron – drvo, khronos – vrijeme i logia – nauka.

To je zapravo naučna disciplina koja se bavi proučavanjem godova, odnosno prstenova drveta, kojima drvo zapisuje svoj život. Svaki god predstavlja jednu godinu života drveta. Ako počnemo čitanje od kore ka centru stabla, mi zapravo čitajuči godove putujemo nazad kroz vijeme, sve do momenta u kom je drvo rođeno. U ovim istraživanjima to su najčešće periodi od prije 200, 400, pa i preko 1000 godina unazad.

Dendrohronologija je forma monitoringa životne sredine koja koristi drveće kao dugoročne indikatore, jer drveće može da zabilježi faktore koji su uzrokovani prirodnim fenomenima ili od strane čovjeka, a koji utiču na proces formiranja prstena, goda.

Šume možemo da posmatramo kao žive biblioteke, a svako drvo kao jednu knjigu. Proučavanje godova je zapravo proučavanje jednog od jezika drveća kojim nam drvo može puno reći o tome kakav je život vodilo do sada i kakvim je sve lijepim ali i izazovnim periodima bilo izloženo. Kako je drvo živo biće koje cijeli svoj život provede na jednom mjestu, ono ne može da pobjegne od promjena u okolini, samim tim je jako osjetljivo na promjene u okolin. To ga čini savršenim saveznikom u procesu rekonstruisanja klime i prošlih vremena na zemlji.

Iako su ljudi još iz perioda Da Vinčija bili fascinirani proučavanjem godova drveća, dendrohronologija kao formalna nauka je mlada, postoji tek stotinjak godina. Podršku da napravimo prve korake u oblasti dendrohronologije, kao i da muniku stavimo u fokus našeg rada, pružili su nam Evropska unija i Vlada Crne Gore kofinansirajući ovaj projekat.

Jedan od ciljeva projekta je i otvaranje prve dendrohronološke laboratorije u Crnoj Gori. Koliko dendrohronološka laboratorija znači za našu zemlju?

Iako je Crna Gora jedna od najšumovitijih država Evrope, ona uveliko zaostaje za zemljama u kojima su do detalja razvijene razne discipline koje se bave izučavanjem šuma, među kojima je i dendrohronologija. Otvaranjem ove laboratorije popunjavamo rupu u obliku Crne Gore na mapi sprovođenja dendrohronoloških ispitivanja, te dajemo veliki doprinos u razvoju ove discipline kod nas, a najviše ćemo se fokusirati na razumijevanje dendroklimatologije – uticaja klime na život naših šuma kroz vjekove.

  Fokus dendrohronoloških istraživanja je bila munika, reliktni bor koji živi na Balkanu i dijelu Apeninskog poluostrva, kakve ste zaključke izveli tokom dendrohronoloških istraživanja?

Proučavamo šume munike, vrste bora koja pamti period od prije posljednjeg ledenog doba. Munika je subendem centralnog i zapadnog dijela Balkanskog, kao i južnog dijela Apeninskog poluostrva, što znači da živi samo tu i nigdje drugdje u svijetu. Munikine šume formiraju posebna i veoma značajna staništa na nekim od najsurovijih djelova crnogorskih planina. S obzirom na to da pojedinačna stabla munike mogu dostići starost i preko 1000 godina, ova vrsta daje savršene uslove za sprovođenje dendrohronoloških ispitivanja, jer nam omogućava da zavirimo daleko u prošlost.

Na samo da želite istražiti i razumjeti ekologiju munike, želite skrenuti pažnju na bitnost munike kao četinara koji je bitan u kontekstu klimatskih promjena, da li se očuvanjem munike odupiremo klimatskim promjenama i da li je ovaj četinar ugrožen?

Munika naseljava subalpijske djelove krečnjačkih planina siromašne plodnom zemljom, na kom drugo drveće teško može da opstane. U ovim predjelima munika formira šume, odnosno cijelo jedno stanište koje je dom mnogim drugim vrstama. Munika u ovim krajevima čuva zemlju od erozije, i veže vodu koja bi se inače izgubila u pukotinama krečnjaka.

Međutim, veliki broj munikinih šuma kod nas skoro svake godine nestane u požarima. Prije desetak godina čak 80% jedne od najvećih šuma munike izgorelo je u požaru na planini Prekornici. Slična je situacija i sa šumama munike na Kučkim planinama, Orjenu, i drugim djelovima njenog areala. Jednom izgorela šuma munike sporo se obnavlja, biće potrebno da prođu stotine godina do njihovog ponovnog formiranja, a do tada veliki dio zemljišta može da nestane procesima erozije, otežavajuči, ili čak onemogućavajući obnovu nekih djelova ovih šuma.

Gubitkom šuma munike sela u blizini izgubiće vodu, hranu, čist vazduh. Mislite li da će ta sela preživjeti?

  Najbolji način da se upoznamo sa ekološkim potencijalom je kroz rad sa djecom, jer takav pristup ima pozitivne i dugogodišnje učinke, shodno tome ste i organizovali i kampove za djecu. Koje su vještine djeca sticala na tom kampu? Da li fali ekoloških edukativnih kampova u našoj zemlji?

Krajem jula i sredinom avgusta prošle godine organizovali smo dva obrazovna kampa za djecu, u prirodi, u mjestu Studeno koje pripada planini Prekornici. To nas je inspirisalo da organizacija kampova za djecu u prirodi postane naša tradicija, pa smo i ove godine organizovali kamp na obali rijeke Zete.

Na dva četvorodnevna kampa pod nazivom ,,Čarolija munike’’ učestvovalo je više od pedeset djece iz Spuža i Danilovgrada, a s vremena na vrijeme pridružila bi se i djeca koja su već bila na Studenom sa svojim porodicama. Na kampu djeca su imala priliku da se povežu sa šumama bora munike koje široko okružuju područje kampa, ali i sa okolnim livadskim ekosistemom. Djeca su polako uranjala i upoznavala svijet slijepih miševa, insekata, sisara i gmizavaca kojima su Prekornica i Crna Gora dom.

U razgovorima uz logorsku vatru oživljavani su likovi iz priča naših predaka, za vrijeme predavanja o mitovima i legendama šuma, livada, nebeskih tijela, prirodnih ciklusa i naših mitskih bića. Djeca su bila ohrabrena da osluškuju svoju inspiraciju i intuiciju stvarajući umjetnost materijalima koje su pronalazila u prirodi oko njih, ali su išla i u potragu za umjetničkim djelima koje priroda sama svakodnevno kreira. Djeca su stvarala i modele svojih bašti sa biljnim vrstama koje savršeno podržavaju jedna drugu, ali i cijela naselja i gradove koji su podignuti i funkcionišu na temeljima održivog razvoja.

Noću, pod nebom punim zvijezda, razgovarali smo o fenomenu svjetlosnog zagadjenja i o njegovom ticaju na čovjeka i na ostali živi svijet dana i noći. Na licu mjesta djeca su učila o vještinama orijentacije i višednevnog boravka u prirodi, ali i o tihom ali sve jačem otkucavanju klimatskih promjena (dok su, pred kraj drugog kampa, čak i osjećala dim požara koji je gutao područje sa druge strane Lisca).

Kampovi su bili samo početak sprovodjenja edukativnih aktivnosti koje prije svega imaju svrhu uspostavljanja i jačanja konekcije djeteta sa ostalim oblicima i bićima prirode. Tako smo ove godine organizovali niz edukativnih radionica u školama u Spužu i u Danilovgradu.

Šta očekujete od izložbe? Koja je poruka koju šaljete našim čitaocima?

Nemamo očekivanja, dopuštamo da nas munika još jednom oduševi i fascinira, ovaj put uticajem na posmatrače preko boja, zvukova, priča i pokreta. Jedva čekamo da još neko čuje za muniku, i za njene predivne šume koje se mogu doživjeti samo bivanjem u njima. Nadamo se da će ova izložba inspirisati posjetioce da pronađu najbližu šumu munike i u njoj dožive one riječima neopisive osjećaje pripadanja, divljenja, mira i inspiracije, što samo u prirodi možemo istinski da doživimo.

Važno je da naglasimo da su nam Evropska Unija i Vlada Crne Gore kofinansirajući ovaj projekat dali podršku u pokretanju dendrohronoloških istraživanja, te omogućili da muniku stavimo u fokus našeg rada, kojom je kasnije inspirisano kreiranje edukativnih i drugih programa.

Drveće ne skriva svoje godine, ono sa pononosom prikazuje svoje godove. Ne stidi se svoje hrapave kore koja je sačuvala njegovu unutrašnjst. Mudrost munike treba treba nastaviti prenositi, jer ko i ne bi prenio mudrosti drveta koje pamti ledeno doba? Ponekad se mudrost čovjeka ne učini mudrošću, jer tek tako stihiji plamena prepusti ovo čarobno drvo, ali novi izdanci se primjećuju kako i kod munike tako i kod čovjeka, jer jednu muniku imamao a dovoljno vremena da shvatimo šta ona za nas znači.

Mirjana Đundić