Novinari su tu, da donesu istinu
Objavljeno: 20.06.2021, 16:16h na portalu PCNEN
Tu smo za vas, i zbog vas, čak i kada nas kritikujete i negodujete. Možda, čak, tada i najviše. Jer znamo da vam je istina tada najpotrebnija.
Nedavna situacija sa porodicom Bošković iz Podgorice pokazala je moć građanske aktivnosti, prednosti i opasnosti društvenih mreža, ali i važnost novinarstva.
Potresan snimak u kojem se vidi kako majka u pratnji socijalne radnice dolazi po svoju djecu a službenici policije privode oca te djece samo na fejsbuku je podijeljen 469 puta i ima 27.000 pregleda. Na originalnoj objavi ima više od 200 kometara a svaka podijeljena objava još mnogo stavova i mišljenja koje su korisnici fejsbuka napisali.
Pored izvođenja individualnih zaključaka, demonizovanja jedne a heroisanja druge strane, uvreda i govora mržnje, mnogo kometara odnosilo se i na crnogorske medije i novinare.
„Naši mediji su smeće“, „đe ste sad novinari“, „ovo nisu ni Milo ni Zdravko pa ih ne interesuje“ samo su neki od komenatra koji su se odnosili na novinare i njihov rad.
Na početku Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore kaže da je „dužnost novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom, imajući u viu pravo javnosti da zna i ljudsku potrebu za pravičnošću i humanošću“.
Načelo sedam Kodeksa nalaže da „novinar/novinarka je dužan/dužna da se krajnje pažljivo odnosi prema privatnom životu ljudi“ a sledeće, osmo, da je „novinar/ka dužan/na da štiti integritet maloljetnih osoba kao i pripadnika marginalizovanih i ranjivih grupa“.
Ukoliko bi bilo koji medij objavio video onakav kakav je dijeljen po društvenim mrežama ne samo da bi prekršio etičke smjernice Kodeksa već bi narušio sve profesionalne standarde novinarstva. Uloga medija je da informišu i kazuju istinu.
Može li se, putem spornog videa, saznati istina?
Fejsbuk korisnik koji je prvi podijelio video napisao je da je policija došla da hapsi samohranog oca i djecu preda majci, nasuprot njihovoj volji. Društvenim mrežama se ubrzo proširila informacija da je otac uhapšen zbog ilegalne sječe šuma, što je navodno činio kako bi prodavao drva i prehranio svoju djecu.
„Gdje ste mediji da ovo prenesete? Hapse čovjeka radi par metara drva a vas ne zanima ako nije neka nacionalna ili politička priča, pi.“
Uvijek je važno sjetiti se da svaka priča ima dvije strane, pa tako i ova. Novinar je dužan da traga za istinom a istinu čine činjenice. Činjenice nijesu video, glasine ili neprovjerene informacije sa društvenih mreža. U ovom slučaju, činjenice su zapisnici Uprave poicije, sudska presuda, dokumenti ili stav Centra za socijalni rad, uvid Ministarstva finansija i socijalnog staranja i slično…
Prva vijest o ovom događaju stigla je dan kasnije, ne računajući objave tabloidnih medija koje prate naslovi POGLEDAJTE i SRAMNO. Prema mišljenju mnogih, ova vijest je zakasnila, ali ona je objavljena onda kada se oglasilo Ministarstvo i Glavni grad.
Ministarstvo, Udruženje roditelji i mnogi drugi koji dobro poznaju prava djeteta su pozvali građane da ne dijele snimak jer se na taj način krši pravo djeteta na privatnost koje je zagarantovano i zakonima Crne Gore i Konvencijom o pravima djeteta UN-a.
Ubrzo nakon toga dolazimo i do činjenica. Osnovni sud u Podgorici, odgovarajući na novinarska pitanja, otkro je da otac ipak nije priveden radi par metara ilegalno posječenih drva već zato što nije omogućavao majci da viđa djecu, na šta je imala pravo. Njemu je zbog toga izrečena kazna od 500 eura, a kako nije platio kaznu osuđen je na 30 dana zatvora.
Da priča nikada nije jednostrana, i da snimak ipak ne govori hiljadu riječi, pokazalo je i obraćanje majke maloljetne djece koja je na društvenim mrežama najstrožije osuđivana. Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće (SŽK), je potvrdila priču ove majke, tj. da je ona dugogodišnja štićenica SŽK koja je trpjela razne vidove nasilja.
Društvene mreže su takođe proširile informaciju da je ona svoju porodicu napustila radi drugog čovjeka, a korisnici nijesu dugo čekali prije nego su kritikovali njen moral, majčinstvo i postovali svakakve uvrede na rodnoj osnovi. Ona je kazala da je muž izbacio iz kuće, da joj nije dozvolio da povede djecu, te da se od tada bori za njih.
I tako, uz pomoć novinarstva dođosmo do istine. Uz pomoć onih koje su građani požurili da osude, uvrijede i ukažu na to da svoj posao ne rade kako treba.
Svi novinari i medijske kuće koji to jesu u pravom smislu tih riječi trude se da pobjegnu od tabloidnog izvještavnja, naslova za klik i iskorištavanja bilo čije patnje, posebno dječje.
Građani su, imajući najbolju namjeru, masovno izašli ispred Opštine i Skupštine da podrže oca ove djece i zatraže da se on pusti na slobodu i bude sa svojim mališanima. Vođeni su informacijama sa društevnih mreža. Čak je prikupljen novac za plaćanje kaucije. No, građani su potrčali, pa izgleda da su platili i podržali uskraćivanje prava djece da budu sa majkom.
Imajući u vidu nove informacije, neki građani su, opet na fejsbuku, podijelili nove stavove i osudili skup ili čak zažalili što su prisustvovali. I tada je bilo komenara na račun novinara – „Sad nam ovo kažete? Đe ste novinari do sad bili?“
Tu smo. Uvijek smo tu, da donesemo istinu i radimo za javni interes. Nijesmo tu da manipulišemo emocijama, dječijom i porodičnom mukom. Nijesmo tu da zabamo nos u tuđe živote i prelazmo sve granice, ljudske i profesionalne. Tu smo da radimo za vas, da zaštitimo one kojima zaštita treba i objelodanimo ono što se objelodaniti mora.
Tu smo za vas, i zbog vas, čak i kada nas kritikujete i negodujete. Možda, čak, tada i najviše. Jer znamo da vam je istina tada najpotrebnija.
Marija PEŠIĆ
