Pošta ćuti o nevidljivoj zgradi

Objavljeno: 19.07.2020, 19:34h na portalu PCNEN

Tragom objavljenih priča: Porodica Masana Bojića i dalje čeka da se Pošta Crne Gore smiluje i riješi problem koji je sama napravila

Prošla su dva mjeseca od kada smo poslali pitanja, a ni java ni glasa nema od Pošte Crne Gore, koja raspolaže zgradom koja nije ucrtana u katastar i koja nema upotrebnu dozvolu, a nalazi se na tuđem zemljištu u bjelopoljskom naselju Nedokusi.

Idući tragom priče koju smo objavili u martu ove godine, pokušavajući da odgonetnemo zašto porodica Masana Bojića pravno ne može da raspolaže stanom koji su otkupili od Pošte 2000. godine, došli smo do saznanja da zgrada kojom trenutno raspolaže Pošta nema upotrebnu dozvolu, nije upisana u katastar, nalazi se na tuđem zemljištu i to na dvije parcele, od kojih je jedna pod sporom.

To su informacije koje se nalaze u napomeni uz izmjenjeni posjedovni list na parceli 262. ta percela se prije označavala kao „Kamenjar-krš“, a sada je podijeljena u dva bloka „Željeznička stanica“ i „Neplodna zemljišta“. Na parceli 262/2, „Neplodna zemljišta“, u napomeni piše:

„Postojanje dijela stambeno-poslovnog objekta u gabaritima 66 m2/dio od objekta na parceli 125. Navedeni dio stam.-posl. objekta nema gradj.dozvolu i upisuje zabilježba gradnja na tudjem zemljištu–Zabilj.Tužba Hodžić Raifa protiv konačnog rješe.minis.finans. br.07-2-1677/1-19 od 21.01.20“

Nigdje se ne pominju ugovori koji su predati 2000. godine Upravi za nekretnine u Bijelom Polju, vezani za kupoprodaju stana, a koje smo pomenuti u prethodnoj priči.

Zbog problema porodice Bojić obratili smo se Upravi za nekretnine, tj. područnoj jedinici Bijelo Polje iz koje smo dobili odgovor da ne znaju kada će se i da li će zgrada biti zavedena kada se bude radio katarstar nepokretnosti u Nedokusima, koji još uvijek ne postoji.

„Na prvom pitanju da li je Uprava za nekretnine PJ B.Polje nakon privremenog rješenja iz 2000. godine radila na ovom slučaju obavještavam Vas da ista ne može ni dan danas raditi iz razloga jer je u pitanju katastar zemljišta, o čemu sam obavještavao i Ombdusmana Crne Gore. Dok god je na snazi katastar zemljišta, a ne katastar nepokretnosti,objekat pošte CG ne može biti upisan u kat.operatu. Na pitanje da li ći ikada ovaj objekat biti upisan u katastar nepokretnosti,obavještavam Vas da ći isti biti upisan u katastru nepokretnosti kada bude izlaganje za KO Nedakuse, odnosno kada se budu utvrđivala stvarna prava na nepokretnostima, a kada će biti izlaganje iste mogu Vam samo reći da će to biti u neko dogledno vrijeme,a kada ne znamo, jer to ne zavisi od PJ B.Polje”.

Uprava: Porodica Bojić trebala da zna šta kupuje

Pitali smo ih, čija je odgovornost što ni nakon 20 godina od kupovine porodica Bojić ne može pravno da raspolaže stanom i dobili sledeći odgovor:

“Na pitanje čija je odgovornost što porodica Bojić ni nakon 20 godina ne može da ostvari svoje pravo da raspolaže svojim stanom na sve pravne načine kao što su prodaja,izdavanje i zalaganje pod hipoteku,obavještavam Vas da je porodica Bojić u vrijema kada je kupovala ‘stan’ morala znati šta kupuje i dje, odnosno ista je morala znati da je u KO Nedakuse katastar zemljišta, a ne katastar nepokretnosti, jer katastar zemljišta ne poznaje objekte pa isti samim tim ne mogu biti upisani. Takođe porodica Bojić je morala znati da se prilikom kupovine nepokretnosti morao priloži posjedovni list pa bi se iz posjedovnog lista vidjelo da objekat nije niti može biti upisan”.

BOJIĆ: Bili smo prinuđeni da otkupimo stan

Masan Bojić podsjeća na to kako je došlo do kupovine stana.

“Tadašnji direktor  bjelopoljske pošte Muhedin Spahić, kao predstavnik Pošte Crne Gore, je prodao stan mome ocu. Pošli su 2000. godine u sud, ovjerili kupoprodajni ugovor. Nakon toga otac je otišao u katastar da prenese pravo vlasništva. Katastar mu je izdao ‘privremeno rešenje’, kojim se usvaja prenos vlasništva, ali se odlaže dok se ne uspostavi katastar nepokretnosti za to područije, što nije ni dan danas učinjeni”, podsjeća Masan Bojić te dodaje da nisu mogli da biraju tada koji će stan uzeti

Bojić kaže da su oni vodili sudski postupak i tražili da im zamjene stan, ali da su bili odbijeni od strane suda, “uz konstataciju da nam Pošta ne može dati drugi stan niti kredit kako bi obezbijedili stambeno pitanju”. Žalili su se, ali je žalba odbijena u podgoričkom Višem sudu, pa su bili prinuđeni da otkupe stan u kome su živjeli od 1981. godine. “Stan je bio neuslovan, prokišnjavao je i bio pun vlage, nismo imala izbora živjeli smo vrlo teško”, kaže Bojić.

‘Pošta da otkupi stan i time riješi problem’

Masan kaže da svoj život zbog loše ekonomske situacije ne vidi više u Bijelom Polju i da njegova porodica želi da proda stani li stavi pod hipoteku kako bi se preselili i započeli novi život, ali je to nemoguće jer ne mogu da prodaju stan koji ne postoji.

“Rešenje svih problema bi bilo da Pošta otkupi naš stani i time riješe naše muke, jer kako sada stvari stoje, ovaj stan će još dugo čekati upis u katastar, a dočekalo bi i moju starost. Ovako smo zarobljeni zbog pravnih peripetija koje nismo sami prouzrukovali, već Pošta kao najodgovornija treba da nam nadoknadi štetu i riješi nas muka. Ništa ne tražimo što nije naše i što nas ne sleduje”, kaže Masan Bojić.

Vuk VUJISIĆ