Socijalne bašte – veliko rješenje sa malo ulaganja
Objavljeno: 02.05.2020, 17:08h na portalu PCNEN
Socijalne bašte, i to naročito u urbanim sredinama, bile bi potencijalno veoma značajne za naše građane, posebno u ovim vremenima dodatnog siromašenja gradskog stanovništva i najava teških vremena. (Foto: Bašta ekologika, facebook)
Socijalne bašte podrazumijevaju da država, odnosno lokalne samouprave besplatno ustupe građanima zemlju na korišćenje, u kojima bi oni mogli gajiti povrće prvenstveno za sebe i svoje porodice, a kasnije i koristiti u razmjeni sa drugim proizvođačima, takođe korisnicima socijalnih bašti.
Ovo nije novitet ni u svijetu a ni u regionu, pa vodeći se tom idejom, prva adresa je bila Glavni grad Podgorica, kao jedna od najvećih lokalnih samouprava, sa pitanjima o mogućem sprovođenju ideje u djelo.
Glavni grad Podgorica nije nas, na žalost, udostojio odgovora. Oni su održali online javnu raspravu, u kojoj su se bavili pitanjem ustupanja zemljišta glavnog grada u ove svrhe, ali ne besplatno već uz novčanu naknadu.
Nina Pantović iz organizacije KOD kaže za naš portal da se trebaju odrediti zelene površine i kvadrature koje mogu da se koriste.
,,Mislim da je najbolje da lokalne samouprave oslobode nekih 30%-40% od svake zelene površine za potrebe građana koji se nalaze u tom dijelu grada, i da uz pomoć komunalnog preduzeća označe te djelove i pomognu u početku sa izvođenjem radova, odnosno pripremom površina za sadnju“, kaže Pantović.
Foto: Nina Pantović (KOD)
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja nas je uputilo na Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti, pa smo ‘izvisili’ i na toj zvaničnoj adresi, koja bi, po prirodi posla kojim se bavi, bila dužna da kako-tako odgovori na naša pitanja.
Aleksandar Novović, politikolog, ekološki aktivista i osnivač inicijative Bašta Ekologika se već šest godina bavi promocijom i praktičnom realizacijom koncepta urbane i periurbane poljoprivrede, te koncepta baštenskih zajednica. On kaže da su vlasti, da su htjele, „mogle biti informisane šta treba pripremiti” za pokretanje ovakve inicijative.
,,Prije svega njihovu političku i drugu volju. Da li će nešto uraditi po tom pitanju i pred činjenicom da poslednjih par mjeseci društvene mreže i mediji grme o potrebama ovakvih koncepata, vidjećemo”, rekao je Aleksandar za naš portal.
Osim Glavnog grada, na naša pitanja ostao je nijem i Sekretarijat za socijalno staranje, čija bi saradnja u ovakvoj inicijativi bila neophodna. Oni bi mogli uputiti na one kojima je najpotrebnije da im se u najkraćem periodu ustupe površine za rad. Iako su nam tražili telefonski broj kako bi nas kontaktirali, nijesu dali odgovore na naša pitanja.
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja nas je uputilo na Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti, pa smo ‘izvisili’ i na toj zvaničnoj adresi, koja bi, po prirodi posla kojim se bavi, bila dužna da kako-tako odgovori na naša pitanja.
Suština nije profit, već višestruka dobit
Aleksandar Novović pojašnjava kako Podgorica ima mnogo prostora idealnih za kreiranje gradskih bašti ,,ali to mnogima na vrhu nije u fokusu s obzirom na ‘neprofitabilnu’ usmjerenost ovog socijalnog servisa.”
“Smatram da to ne košta puno, jer, u biti, od raznog građevinskog otpada (paleta i armaturnih žica) može da se napravi vrt kao sa reklame. Najveća investicija je volja“, kaže Nina Pantović.
Foto: Aleksandar Novović
‘Benefiti koje građani i grad mogu da dobiju su mnogo veće nego li ijedna suma novca. Prije svega, građani dobijaju mogućnost da formiraju svoj zeleni ambijent u kojem će organizovati svoje slobodno vrijeme, rekreaciju, u kojem će uzgojiti plodove zdrave hrane, provesti vrijeme sa porodicom…’
Vlatko Kadić, ekološki aktivista, kaže da se mora ispitati više faktora ,,o kojim ledinama je riječ, gdje je voda, odakle će se navodnjavati, kakvi će tu biti uslovi, treba se ograditi, očistiti od korova.“
Međutim, on smatra da su u svemu ovome najbitniji ljudi, peti (ljudski) element u permakulturi, i njihova volja, a da će se ,,sve ostalo naći, i zemlja i sjeme“.
Aleksandar Novović kaže da dobit, u materijalnom smislu, u ovom konceptu nije od primarnog značaja.
,,Benefiti koje građani i grad mogu da dobiju su mnogo veće nego li ijedna suma novca. Prije svega, građani dobijaju mogućnost da formiraju svoj zeleni ambijent u kojem će organizovati svoje slobodno vrijeme, rekreaciju, u kojem će uzgojiti plodove zdrave hrane, provesti vrijeme sa porodicom, ali i svakodnevno sarađivati sa drugim građanima na istoj misiji i uz to pokloniti gradu novi javni prostor, novi gradski vrt”, kaže Novović.
On dodaje i da je ,,neizostavan proces učenja o urbanoj održivosti, ekološkim i principima održivog razvoja, energetskoj nezavisnosti pojedinca, kao i mogućnostima i oblicima u koje jedna gradska bašta sa svojim baštovanima može da preraste.”
U potrazi za uspješnom realizacijom ove ideje u Crnoj Gori, pored Bašte Ekologike, došli smo i do Plantađuna. Bašta Ekologika ‘živi’ na privatnom vlasništvu, dok Plantađun ima nešto drugačiji koncept.
Foto: Vlatko Kadić (autor Anel Ramić)
,,Vrtovi koje plantađuni koriste su prethodno preorani i nađubreni, a naš poljoprivredni inženjer im priprema prirodne preparate za tretiranje biljaka kao što je preparat od koprive
“Plantađun je pilot projekat koji se sprovodi u Baru i finansira ga Ministarstvo nauke Crne Gore, u okviru Konkursa za inovativne projekte, uz podršku tri organizacije: Racc Educo i Kadar Plus iz Bara i New Page iz Podgorice”, kaže Darko Pekić, koordinator projekta Plantađun.
Fokus njihovog projekta su farmeri amateri (plantađuni)koji dobijaju priliku da obrađuju zapušteno poljoprivredno zemljište u okviru gradskih sredina.
“Svaki plantađun u okviru bašte koju mi nazivamo viridarijum dobija na korišćenje vrt površine 25 metara kvadratnih. Sa sve četiri strane vrt je okružen stazama, odnosno formirali smo svojevrsnu saobraćajnicu u bašti kako bi komšije plantađuni mogle neometano da obavljaju svoju poljoprivrednu djelatnost”, kaže Pekić.
On dodaje i da plantađuni imaju punu slobodu da se kreativno izraze u samom vrtu.
Kada je riječ o finansijama, 80% ubranih količina pripada plantađunu, 10% u naturi ili novcu dobija vlasnik koji je ustupio zemljište, a 10% ide u zajednički fond svih plantađuna koji će pokrivati nabavku sjemena za narednu sezonu.
Pekić kaže da im je u planu i obezbjeđivanje brendiranog štanda na zelenoj pijaci za prodaju proizvoda iz svih viridarijuma.
Suštinski, ovim projektom je ljudima obezbijeđeno sve neophodno: parcela, sjeme, voda, alat i ostava za alat.
,,Vrtovi koje plantađuni koriste su prethodno preorani i nađubreni, a naš poljoprivredni inženjer im priprema prirodne preparate za tretiranje biljaka kao što je preparat od koprive. Cilj je bio da se ljudi motivišu i da dođu, a onda ćemo svi zajedno učiti i napredovati. U suštini, funkcionišemo kao jedna komuna i pomažemo jedni drugima”, priča Pekić o Plantađunu.
Foto: Plantađuni (Instagram)
Država da pomogne, ostatak prepustiti građanima
Aleksandar Novović, ipak, kaže da je suština u ideji davanje zemlje. Poučen iskustvom posle neuspjelih pregovora 2015. godine, oni su odlučili da kreiraju „baštensku zajednicu na privatnom imanju”.
,,Davanjem zemlje završeno je više od pola posla. Tu su poželjna i materijalna sredstva za izgradnju infrastrukture i kooridnaciju koncepta”, kaže Novović.
On ističe da je svaka dalja intervencija odozgo kontraproduktivna.
,,Ako se ovakve inicijative ne dešavaju odozdo, samoorganizovanjem građana, autonomnim djelanjem, onda stvar dobija obrise ekskluziviteta i mnogi građani se neće identifikovati sa ovom inicijativom. A ove bašte su inkulzivne po svojoj svrsi i građani moraju imati autonomiju da organizuju svoje vrijeme i ovaj prostor po svojoj mjeri”, kazao je Aleksandar Novović.
Vlatko Kadić, saglasan je da država treba pomoći, ,,ali opet to zavisi i treba da zavisi od samoupravljanja, organizacije pojedinaca i grupa”, i da je zbog toga važno početi od mjesnih zajednica, te da je bitna grupa ljudi, odnosno njena brojnost.
‘Treba osloboditi krovove zgrada, čak se može sve to zaštititi prirodnim zaštitnikom poput loze i kivija, koje mnoga dvorišta kod nas imaju’
Osim pomenutih zelenih površina, često se pominju i krovovi zgrada kao pogodno mjesto za sadnju.
Nina Pantović kaže da bi to bila igra bez granica.
,,Treba osloboditi krovove zgrada, čak se može sve to zaštititi prirodnim zaštitnikom poput loze i kivija, koje mnoga dvorišta kod nas imaju“, govori Nina.
Vlatko Kadić kaže da bi to bilo privlačnije ljudima.
„Krovovi zgrada su nešto malo drugačije, to je urbano, to je tu na dohvat ruke, to je modernije i prihvatljivije i tome bi ljudi, možda, mogli da posvete malo više pažnje“, priča Vlatko.
Foto: Darko Pekić
Darko Pekić kaže da zbog velikog interesovanja u septembru planiraju da omogućimo korišćenje još dva viridarijuma u drugim djelovima grada, a jedan od njih će biti na krovu stambene zgrade u centru grada.
Aleksandar Novović upozorava koliko je bitno da nadležni ispitaju ovu opciju prije nego što se išta pokrene.
,,Ne znam ko će od njih da da stručnu saglasnost za pravljenje bašti na krovovima zgrada bez prethodne konsultacije građana, a i inženjera o nosivosti i statici krovova, pogotovo na starijim zgradama”, objašnjava Aleksandar.
Dakle, prednosti socijalnih bašti su višestruke, a Aleksandar Novović je pažljivo razmotrio svaku od njih.
,,Socijalno gledano, građani dobijaju javni prostor na kojem organizuju svoje aktivnosti, u okviru kojeg izrastaju nove inicijative, saradnje, kohezija i inkluzija. Posmatrano sa aspekta zdravlja građana, evidentno je podizanje nivoa rekreativnih aktivnosti, boravak u zelenom prostoru kao i zdravija ishrana, što ima i psihološke benefite zadovoljnijeg građanina sa osjećajem da neki talenat ili aktivnost opet imaju smisla i da se uvažavaju u zajednici. Ekonomski posmatrano, pojedinac može doprinijeti svojoj potrošačkoj korpi na način da je dio hrane proizveo sam ili u saradnji sa drugima. Posmatrano ekološki i sa aspekta urbanog razvoja, grad dobija nove zelene površine, javne prostore (koji opet iniciraju nove javne infrastrukture poput biciklističkih staza, zelenih krovova itd)”, kaže Novović.
Darko Pekić je uvjeren da bi u Crnoj Gori ovaj koncept mogao da zaživi ,,jer će uslijed posljedica nadolazeće ekonomske krize veliki broj domaćinstava imati potrebu za dodatnim prihodima ili jednostavno hranom. Postavlja se pitanje zašto onda slobodne površine da ne iskoristimo?”
Priča ima i loše strane
Aleksandar Novović kaže da je ovo jedan dug i dubok process i da pitanje loših strana zapravo zavisi od percepcije neuspjeha.
,,Mnoge stvari se mogu izdešavati: da ljudi ne dobiju ono što su očekivali; da ih demotivišu obaveze i odgovornosti koje se često ne naglašavaju kada se priča o ovim konceptima.”
Novović dodaje da je važna i ,,sama lokacija i pristupačnost vrta, troškovi ili vrijeme prevoza do vrta, ali isto tako i infrastruktuira vrta i potencijalna izloženost vrta činovima vandalizma”.
‘Pokretanje društvenih vrtova revitalizuje mnoge oštećene ili zapuštene društvene i interpersonalne veze i jedan takav vrt u nekom od naših gradova ne bi samo korigovao aktuelnu socijalnu distancu prouzrokovanu korona virusom već i sve one veze i inkluzivnost koje nismo razvili poslednjih par decenija’
Aleksandar ih, ipak, radije naziva izazovima, na koje se mora računati da će se desiti, te da ,,upravo koliko je izvjesno da nešto može ‘poći po zlu’, istim intenzitetom entuzijazma i posvećenosti se ulazi u ovu inicijativu.”
Vlatka Kadića brine druga stvar koja se odnosi na postkorona period.
,,Ovo je jedan trenutak kada su ljudi napravili veliku pauzu i doživjeli su određeni pad ekonomije, kako na državnom nivou tako i te lične. I sad je pitanje koliko će ljudi biti spremni da vrijeme troše na to, umjesto da konkretno zarade neki novac“. Kadić napominje da ovo, ipak, nije nešto što na kratak rok daje rezultate.
Iz Plantađuna šire optimizam jer, kako kažu, do sada niko nije odustao od projekta, a imaju 26 aktivnih farmera amatera.
Naši sagovornici su saglasni da su socijalne bašte zaista potrebne crnogorskom društvu.
,,Pokretanje društvenih vrtova revitalizuje mnoge oštećene ili zapuštene društvene i interpersonalne veze i jedan takav vrt u nekom od naših gradova ne bi samo korigovao aktuelnu socijalnu distancu prouzrokovanu korona virusom već i sve one veze i inkluzivnost koje nismo razvili poslednjih par decenija”, kaže Aleksandar Novović
Vlatko Kadić kaže da bi ga oduševilo kada bi ovako nešto kod nas profunkcionisalo, i tvrdi da bi riješilo mnogo stvari. Zaključuje komentarom da se ,,komunizam vraća na velika vrata“.
Darko Pekić se nada da će pilot projekat koji je već zaživio u Baru uskoro naći plodno tlo i u ostalim crnogorskim opštinama.
,,Urbani vrtovi kao platforme za nove načine društvenog organizovanja i ‘uzgoj’ zdravih ljudskih odnosa su nasušna potreba savremenog načina života, a glavna odlika je integracija svih slojeva i profila građana”, zaključuje Aleksandar Novović.
Jovana DAMJANOVIĆ
