Svjetski je dan ptica selica

Svaku drugu subotu u mjesecu maju, a jednako vrijedi i za mjesec oktobar obilježava se Svjetski dan ptica selica. Dva datuma odražavaju cikličnu prirodu migracije ptica s različitim razdobljima migracije na sjevernoj i južnoj hemisferi. Počeo se obilježavati 1993. godine u Americi s ciljem dizanja svijesti javnosti o važnosti zaštite i očuvanja ptica selica, kao i o važnosti međunarodne saradnje u zaštiti i očuvanju migratornih ptičjih vrsta.

Voda kao esencijalno ,,gorivo”

Ovogodišnja tema obilježavanja Svjetskog dana ptica selica je ,,Voda”, odnosno fokus je stavljen na njenu važnost za ptice selice. Voda je ključna za život na našoj planeti. Velika većina ptica selica oslanja se na vodene ekosistema tokom svog životnog ciklusa. Kopnena i obalna močvarna područja, rijeke, jezera, potoci, močvare i bare vitalni su za hranjenje, piće ili gniježđenje, a takođe i kao mjesta za odmor i dopunu ,,goriva” tokom njihovih dugih putovanja.

Nažalost, vodeni ekosistemi širom svijeta postaju sve ugroženiji, kao i ptice selice koje zavise od njih. Sve veća ljudska potražnja za vodom, kao i onečišćenje i klimatske promjene, imaju direktan uticaj na dostupnost čiste vode i status očuvanja mnogih ptica selica. Stoga se želi naglasiti važnost vode za ptice selice i identifikovati ključne radnje za zaštitu vodnih resursa i vodenih ekosistema.

Kao globalni ambasadori zaštite prirode, ptice selice ne samo da povezuju različita mjesta na cijeloj planeti, već ponovo povezuju ljude s prirodom i sa sobom kao nijedna druga skupina životinja na planeti. Uprkos velikim promjenama i nedaćama koje su zadesile našu planetu i njene stanovnike, milijarde ptica selica nastavljaju pjevati i letjeti između svojih gnjezdilišta i zimovališta. Tokom pandemije koja je usporila mnoge aktivnosti i ograničila naša kretanja, ljudi širom svijeta slušali su i posmatrali ptice kao nikada prije. Mnogim ljudima širom svijeta ptičja je pjesma izvor utjehe i radosti.

,,Jar-jar”

Ova specifična živa bića veliki su materijal za proučavanje pa je tako nedavno jedan naučnik dokazao kako ptice koriste gramatiku. Naime, Toshitaka Suzuki, 38-godišnji docent u Hakubi Centru za napredna istraživanja Sveučilišta Kyoto, svojim je istraživanjem dokazao kako ptice koriste određene zvukove kako bi razgovarale s ostalim pripadnicima svoje vrste. Prvo što je Toshitaka htio saznati je koriste li ptice riječi kako bi opisale određeni pojam. Ustanovio je da japanska sjenica (Parus minor) proizvodi zvuk ,,jar-jar” kojim želi obavijestiti druge kako se u blizini nalazi zmija.

Prvo je iznad njihovog gnijezda postavio prepariranu zmiju čime je potvrdio da se sjenice glasaju drugačije kad je u njihovoj blizini zmija, nego kad im prijete drugi grabljivci, poput jastrebova. Zatim je preko zvučnika pustio snimku njihovog glasanja ,,jar-jar”, zbog čega su sjenice neprestano pogledavale ispod gnijezda, baš kao da traže zmiju. Međutim, time nije dokazao da zvuk ,,jar-jar” ima značenje. ,,Sjenice su možda refleksivno gledale dolje čim su čule taj poznati zvuk”, rekao je Toshitaka.

Zatim je smislio još jedan eksperiment. Uz stablo je objesio štap nalik na zmiju na koji je postavio zvučnik. Iz zvučnika je puštao zvuk ,,jar-jar”, dok je štap povlačio po stablu, poput zmije koja se penje. Gotovo svaki put kad je zasvirao zvuk ,,jar-jar”, sjenice su se približile štapu kako bi ga provjerile. Ostali zvukovi nisu izazvali ovakvo ponašanje kod sjenica.

Toshitaka je takođe htio saznati imaju li ptice ,,gramatiku” u svom govoru. Njegov fokus bio je na zvukovima ‘pee-tsupi‘ (budi oprezan) i ‘ji-ji-ji-ji’ (okupi se) koje proizvode sjenice kad žele otjerati prirodne neprijatelje. Naime, kad sjenice čuju te zvukove, skupe se u blizini svojih prirodnih neprijatelja i prijete im. No, ptice se nisu skupile kada je Toshitaka zamijenio redoslijed zvukova u “ji-ji-ji-ji pee-tsupi“. Drugim riječima, postojala je mogućnost da sjenice prepoznaju značenje zvukova po njihovom redoslijedu ili gramatici.

Izvor: Green.hr