Kompostiranje za početnike: Kako da organski otpad pretvorite u izvor hranljivih materija za svoju baštu ili lokalni park

Izvor: Klima101.rs

Kompostirajući pomoći ćete životnoj sredini na više od jednog načina: poboljšaćete kvalitet zemljišta, smanjiti emisije gasova sa efektom staklene bašte, reciklirati hranljive materije i doprineti mitigaciji suša.

Danas govorimo o crnom zlatu, ali ne o crnom zlatu iz perspektive naftnih giganata, već o crnom zlatu za našu zemlju i nas – a to je kompost.

Kompost nastaje prirodnim procesom razlaganja organske materije, kao što je baštenski otpad i ostaci hrane. Predstavlja izuzetno korisno bio-đubrivo koje obogaćuje zemljište i pospješuje rast biljaka, višestruko doprinoseći očuvanju prirode.

Najbolje od svega je što za proizvodnju komposta nisu potrebne komplikovane fabričke mašine, već ga možete napraviti samostalno. Ako imate baštu, vinograd ili terasu ispunjenu cvijećem, pa čak i mali zakržljali kaktus u stanu, imate i razlog da se bavite kompostiranjem.

Prije nego što se upustite u ovu avanturu, pokušaćemo da vam, zajedno sa Miljom Vuković iz Fejsbuk grupe Za manje smeća i više sreće, odgovorimo na nekoliko pitanja koja biste mogli da imate kao početnik u kompostiranju.

Da li kompostirati?

Prije nego što se posvetimo nekoj aktivnosti i počnemo da razvijamo neophodne vještine, pitanje koje se nameće samo od sebe jeste – da li je to za mene. Kod kompostiranja ono se dalje dijeli na tri pitanja:

• Da li imam minimalno jedan kvadratni metar prostora u svom dvorištu ili na terasi koji mogu da koristim za kompostiranje?
• Da li imam vremena za osnovno održavanje komposta kao što je prevrtanje jednom u mjesec dana i vlaženje nakupljene gomile materijala kada je toplo vrijeme?
• Da li imam mjesto na kom mogu da iskoristim proizvedeni kompost? Naglašavamo, čak i u slučaju da vi nemate ni baštu ni voćnjak ni saksijsko bilje, kompost možete da proslijedite komšijama koji imaju ili da ga donirate školi, baštenskoj zajednici ili poljoprivrednom gazdinstvu. U krajnju ruku, možete čak i da ga prospete u lokalni park ili šumu ili na njivu kraj puta – učinićete dobro djelo.

U slučaju da ste na sva gorenavedena pitanja odgovorili potvrdno i želite da pomognete životnoj sredini, povrće, sadnice i cvjetovi u vašoj okolini se raduju. A sada da vidimo na koji način se kompostira. 

U čemu kompostirati?

Osnovno sredstvo za kompostiranje jeste komposter u kojem ćete skladištiti otpatke.

U zavisnosti od toga da li živite u kući sa dvorištem ili stanu sa terasom, odgovaraće vam različite vrste kompostera. Prvi korak je da ga izradite ili nabavite zavisno od toga da li ste sam svoj majstor ili preferirate da kupite sve što vam je potrebno, pa i komposter.

Jedno od najjednostavnijih rješenja za pravljenje kompostera jeste formiranje kante kružnog oblika od čelične žice koju ćete prekriti poklopcem od drveta ili platna. Ukoliko imate nešto veće majstorsko umjeće, možete napraviti četvrtasti komposter od drvenih dasaka koje treba da budu maksimalno udaljene jedne od drugih dva centimetra, a da na vrh treba da postavite drveni poklovac. 

Dodatna ideja jeste da komposter napravite od četiri stare automobilske gume koje ćete poslagati jednu na drugu ili da iskoristite bure na kojem ćete malo iznad polovine izbušiti rupe.

Veoma važna stavka u proizvodnji dobrog komposta jeste kretanje vazduha i upravo iz tog razloga svako od ponuđenih rješenja ima neki vid šupljina, pukotina i proreza koje vašem kompostu obezbjeđuju kvalitet. 

Naša sagovornica Milja Vuković, koja kompostira na svojoj terasi na Novom Beogradu tri godine unazad, bila je rada da nam predstavi svoje iskustvo kompostiranja u stanu.

„Na terasi imam tri kante, u pitanju su one obične plastične za podlogu za krečenje, od 25-30 litara”, otkrila nam je Milja. „U prvoj čuvam smeđi materijal, piljevinu, lišće, karton, koje po potrebi dodajem u ovu drugu – glavnu. U toj drugoj se nalazi sam kompost, u nju bacam svoj kuhinjski bio-otpad i tu se odvijaju procesi njegovog razlaganja pomoću mikroorganizama. Ova kanta na dnu ima vazdušni džep (par grana koje ukrštene stoje na dnu) kako bi smeša imala kiseonik. U trećoj je kompost koji zri.”

Milja je dodala da ona uopšte ne poseduje kantu za otpatke zato što se trudi da pretežno koristi namirnice i proizvode koje je moguće ili kompostirati ili reciklirati.

Kako kompostirati?

Kao što je Milja već pomenula, pretvaranje našeg otpada biološkog porijekla u kompost dešava se zahvaljujući mikroskopski sićušnim organizmima poput bakterija i gljiva koji se sami naseljavaju u komposterima.

Baveći se kompostiranjem vi, uslovno rečeno, postajete uzgajivač mikroba. Oni od vas očekuju vazduh, vodu, hranu i sklonište. Sve to im kroz bacanje organskog otpada obezbjeđujete u komposterima, a zauzvrat dobijate kompost.

Materijal za kompostiranje u kućnim komposterima sadrži smeđe i zelene djelove. Treći osnovni sastojak je voda – ali nemojte da pretjerate u njenom dodavanju, vaš kompost treba da nalikuje tek malo nakvašenom sunđeru. S tim u vezi, trebalo bi da pratite vlažnost mešavine kako ne bi postala previše vlažna ili sa druge strane, previše suva.

Smeđi djelovi komposta mogu biti piljevina, lišće, karton i slomljene grane bogati ugljenikom, dok su zeleni ostaci od hrane bogati nutrijentima. Ovih prvih treba da bude duplo više nego drugih zbog odgovarajućeg odnosa ugljenika i azota u smješi. Dodatno objašnjenje za ovo je veoma intuitivno: smeđi otpad je krupniji i zbog svog oblika, teksture i veličine pravi prostor za protok vazduha, a uz previše zelene mase vaš kompost bi postao kašast. Odgovarajućim razmjerama smeđih i zelenih djelova osiguravaju se optimalni uslovi kako bi vaši mikroorganizmi razgrađivali otpad uz prisustvo kiseonika (aerobna digestija).

Kako biste stanovnicima svoje farme mikroba pružili još više vazduha, povremeno treba da promješate prikupljenu masu, ali i da je nakvasite kako bi organizmi mogli da prežive. Obje ove prakse ubrzaće raspadanje bio-otpada. Da bi vaš kompost „disao”, otpad u komposteru ne bi trebalo da pritiskate. 

Ako kompostirate u dvorištu, idealno je da komposter postavite na zemljanu površinu čime ćete obezbjediti dolazak novih kompostnih mikroorganizama koji će pospešiti proces razlaganja otpada. Istovremeno ćete omogućiti i slobodnu drenažu.

Proces kompostiranja traje od mjesec-dva do 10 meseci, a kao konačni produkt nastaje zreo kompost – tamna, izuzetno hranljiva zemlja s visokim koncentracijama azota, fosfora i kalijuma koja se koristi kao đubrivo i ima prijatan miris.

„Naša tijela su sa ovim specifičnim mirisom, koji se zove geozmin, povezana i utvrđeno je da on pozitivno utiče na naš imunitet i zdravlje”, objasnila je Milja Vuković. „To sam najpre osjetila, a zatim sam istraživala i potvrdila.”

Uprkos tome što mnogi ljudi misle da bi komposter trebalo da drže na suncu kako bi se ugrijao, istina je da toplotu oslobađaju mikroorganizmi. Kompostna gomila može da se zagrije preko 50 stepeni Celzijusa, što ubija patogene organizme koji izazivaju razne bolesti. Visoke temperature napolju samo ubrzavaju zrenje komposta. Prema Miljinim riječima, kada je toplo vrijeme, kompost može da sazri za svega 1,5 mjeseci.

Milja svoj kompost upotrebljava za žardinjeru na terasi i kućne biljke, uzgaja različite vrste palmi i kafu. „Uopšte nisam očekivala da mi kafa procvjeta tako da to dugo nisam ni primijetila. A sada imam sopstvene plodove kafe iz Bloka 70”, ushićeno je konstatovala ona. Veruje da su joj biljke toliko lijepe i zdrave upravo zbog komposta. 

S obzirom na to da joj je proizvodnja veća od potrošnje, Milja preostali dio svog komposta proslijedi prijateljima kojima je potreban ili nađubri drveće u komšiluku.

„Do 20. vijeka đubre je bilo jako poželjno”, istakla je naša sagovornica. „Svako imanje imalo je đubre, na tu gomilu se bacalo sve ono što i u kompostere. Otud i porijeklo riječi – đubrivo. Đubre je sada dobilo loš prizvuk, jer se ta riječ prije svega koristi za nerazgradivi otpad koji završava na deponijama, a ta se riječ zapravo odnosi na razgrađene organske ostatke koji hrane našu zemlju.”

Šta (ne) kompostirati?

U svoj komposter ne smijete baš da ubacujete sve što vam padne na pamet. 

Ostaci povrća i voća su većinom u redu, ali mlječni i mesni proizvodi i ne baš. Isto važi i za masti i ulja različitog porijekla, kao i za kosti životinja i riba. Zbog visokog nivoa masnoće većina ovih namirnica se mnogo sporije razlaže, a njihov miris mogao bi da privuče muve. Uzgred, ako se u vašem kompostu nekim nesrećnim okolnostima ipak pojave muve, na vrh stavite tanak sloj zemlje. Pojava nekih drugih bubica, vinskih mušica, puževa golaća i stonoga je pak sasvim normalna i prije svega korisna.

Ne preporučuje se da u komposter istresate pokošenu travu koju ste tretirali pesticidima zato što ćete na taj način ubiti mikroorganizme od kojih i zavisi opstanak vaše mini-kompostane.

Imajte u vidu da je biorazgradivi i kompostabilan otpad namijenjen tretmanu u industrijskim postrojenjima za kompostiranje pa bi i njega trebalo da izbjegavate. Prethodno eventualno možete da ga usitnite da biste olakšali posao mikrobima, ali čak i tada će sama razgradnja da potraje. U industrijskim postrojenjima, vještačkim putem, razvijaju se više temperature nego u kućnim, prirodnim uslovima što ubrzava kompostiranje biorazgradivog i kompostabilnog otpada.

Dalje, problematično je i bacanje uglja i pepela nastalog njegovim spaljivanjem zato što postoji opasnost da ovo naškodi drugim biljkama. Iz sličnog razloga savjetuje se da ne kompostirate lišće oraha ili oboljele biljke na kojima su potencijalno i dalje tragovi insekata zbog kojih su stradale.

Izmet vaših ljubimaca takođe nije preporučljiv za kompostiranje – paraziti, bakterije i virusi mogu da naruše zdravlje ljudi. Takođe, u kompostere ne bi trebalo da odlažete drvo sa tragovima lijepka ili zakucanim ekserima, kao ni cigarete, gume, opasan kućni otpad.

S druge strane, moguće je kompostirati sledeći bio-otpad: povrće i voće, ljuske od jaja, talog i filteri od kafe, kesice čaja, usitnjene novine, papir, karton, ljuske orašastih plodova, granje i lišće, trava netretirana pesticidima, slama, dlaka i krzno, kućne biljke, pepeo iz kamina, strugotina od drveta, piljevina, pamučne i vunene krpe.

Zašto kompostirati?

Oko trećine smeća koje bacite čini hrana. Većina ovih otpadaka završava na deponijama. Tamo se nasuprot aerobnoj digestiji, koja bi se odvijala u vašem domaćinstvu, dešava anerobna digestija zato što nagomilane hrpe ostalog smeća sprečavaju da do biološkog otpada dopre kiseonik. Umjesto kućnih mikroba, hranu dekomponuju mikroorganizmi koji mogu da žive bez vazduha. Usljed toga se ispuštaju amonijak, koji prouzrokuje neprijatne mirise, kao i metan, veoma snažan gas sa efektom staklene bašte koji ima i preko 80 puta viši efekat zagrijavanja u poređenju sa ugljen-dioksidom.

U slučaju požara na smetlištima situacija postaje još ozbiljnija: u vazduh se tada emituju polutanti organskog porijekla koji imaju toksične, mutagene, teratogene i kancerogene karakteristike. Tako jedna bačena nepojedena jabuka zapravo učestvuje u produbljivanju postojeće klimatske krize i aerozagađenja što dalje narušava naše zdravlje i stanje prirode. Dok se njenim kompostiranjem ove nedaće po ljude i planetu smanjuju.

Milja Vuković priznaje da ranije ni sama nije bila svjesna posljedica odlaganja bio-otpada na deponije, vjerovala je da je to neki super otpad koji se čak i na smetlištima razlaže tako da je dobar po prirodu. Kada je saznala da to nije tako, odlučila je da krene da kompostira. Ali prije nego što je konačno krenula s tim, godinu ili dve se premišljala i nagovarala.

Kako je sama kazala, mislila je da ti fizički i hemijski procesi iz nekog razloga kod nje neće odigravati. „Kompost me je demantovao.”

Površinski plodan sloj zemlje je neprocjenjiv resurs od koga zavisi snabdijevanje hranom. Zbog pritiska na zemljište koji vrše intenzivna poljoprivreda i urbanizacija njega ima sve manje. Za obnavljanje tek 2,5 centimentara površinskog sloja zemlje treba više od 100 godina. Ovdje bi veoma bitnu ulogu mogao da igra upravo – kompost. 

Od zemljišta zavisi poljoprivreda, a od poljoprivrede zavisi prehranjivanje rastuće populacije, ali i rješavanje problema gladi koji pogađa 10% populacije.

Trebalo bi da preokrenemo trend degradacije zemlje i da preduzmemo određene korake ka poboljšanju njenog kvaliteta. Ali prema Miljinim riječima, nije dovoljno da se kompostiranjem bavimo na individualnom nivou, već je neophodno sistemsko rješenje.

„Trebaju nam javne kompostane”, poručila je Milja.

„U Srbiji postoji par, a zemlja se obavezala na otvaranje više od 130 kompostana. Čak i postojeće javne kompostane služe isključivo firmama. Stoga građani treba da vrše pritisak na vlast kako bi se situacija poboljšala”, zaključila je ona.

Ne propusti vesti i članke o klimatskim promjenama koje redovno objavljujemo.