Objavljeno: 24.11.2020, 08:57h na portalu PCNEN

Zeković: Da li osoba koja obali stablo ili najprije doznači u sred gnijezdeće sezone, brine i misli je li u tom stablu gnijezdo planinske kukumavke sa mladima? Naravno da ne. Isto tako, da li osobe koje daju naše šume koncesionarima misle o bilo čemu osim o statistici i novcu? Ne.

Uprava za šume je u protekle dvije godine dala koncesionarima više od 48000  kubnih metara  šume u tampon zoni Nacionalnog paraka „Durmitor“, i to uprkos preporukama UNESCO-a. U UNESCO izvještaju piše, da u toj zoni treba izbjegavati sanitarnu sječu, a  prema riječima stručnjaka, tampon zona u kojoj je planirana sječa je čak bogatija zaštićenim vrstama od samog Nacionalnog parka.

Da je sječa daleko od sanitarne i da se doznačuju pretežno zdrava stabla prve klase tvrde mještani sela Bosača. Njihove tvrdnje potkrijepila je i naša kamera, koja je snimili i tek započetu sječu, kao i šumu koja je tek doznačena, a nalazi se na samoj granici NP Durmitor.

Naši sagovornici upozoravaju na devastaciju iza koje ostaje samo „ruglo i pustoš“ .

„Na mjestima gdje u prirodi sada možemo da vidimo jelene i srne, nakon sječe  moći ćemo samo da vidimo razrovane šume, livade i pustoš“, kaže Miloš Lazarević, predstavnik inicijative „Dalje nećeš moći“.

Na pitanje koga vide kao najodgovornijeg za ovu situaciju, mještanin Bosače i predstavnik udruženja „Ugostitelji Žabljaka“ Danko Novosel odgovara da je „bivša vlast naodgovornija!“

„Desilo se to da su napravili haos u našim šumama. Dakle, u šume ulaze teške mašine koje do prošle godine nikada nisu ulazile. Od prošle godine taj koncesionar je doveo teške mašine zvane ‘tibičke’. Znači, uništavaju šumu, prave proplanke, livade; dakle, šuma je skroz na ovom potezu uništena. Planiraju sada da sijeku i ovaj dio ispod našeg sela, ali mi mještani im to nećemo dozvoliti!“- kaže Novosel.

Tampon zona bogatija zaštićenim vrstama od NP Durmitor

„Ovaj prostor koji se nalazi u kontaktnoj zoni Nacionalog parka zapravo je mnogo bogatiji nekim vrstama, i trebalo bi pričati o proširenju parka ka ovim djelovima jer ono što zatičemo tamo u našim istraživanjima je fascinatno i stavlja Crnu Goru u sami vrh po bogatstvu nekih vrsta, kao što su tetrijeb gluhan, troprsti djetlić, lještarka, patuljasta sova, planinska kukumavka“, objašnjava Bojan Zeković iz Centra za zaštitu i proučavanje ptisa (CZIP).

Dodaje da su i sami šumari svjesni ovog bogadstva i da su se zato ova staništa čuvala sve do poslednje dvije godine. Napominje da se ne može vjerovati statistici i papirima jer se sječe šuma u Crnoj Gori odvijaju skoro bez kontrole, te da, zbog svega toga, treba insistirati na obustavi sječe i raditi na proširenju NP „Durmitor“.

Na pitanje, kako sječa šume utiče na zaštićene vrste, Zeković odgovar počinje pitanjima.

„Dajem banalan ali slikovit primjer, kroz pitanje. Da li osoba koja obali stablo ili najprije doznači u sred gnijezdeće sezone, brine i misli je li u tom stablu gnijezdo planinske kukumavke sa mladima? Naravno da ne. Isto tako, da li osobe koje daju naše šume koncesionarima misle o bilo čemu osim o statistici i novcu? Ne. Izrovani putevi koji su gotovo u svim pravcima, čak i paljenje ostataka šume ispod zdravih stabala koja stradaju od plamena govori o katastrofalnom odnosu prema ovim šumama. Pojas šuma oko kanjona Tare jedan je od najvitalnijih i najbogatijih šumskih kompleksa kod nas, o čemu se u prvim istorijskim zapisima pričalo kao prašumama, gdje su česta stabla preko 60 metara visine. Danas to možemo samo da zamišljamo“, kaže Zeković.

Teška mehanizacija najveći problem, potrebne procjene uticaja

 Zeković kaže da je najveći problem „ulazak teške mehanizacije, sječa u blizini jako osjetljivih mjesta koja se nisu uzela u obzir, čak i na samim pjevalištima tetrijeba, i dodatno u periodu parenja kada je osjetljivost i potreba tog mjesta za njih neupitna“.

„Nevjerovatno je da se na ovako bogatim mjestima, prije dodjeljivanja koncesija, ne pravi nikakva procjena, čak ni konsultacija sa ljudima koji znaju više o tome. Možda i najveća nesreća po prirodu Crne Gore je malo ulaganja u istraživanja, čak i samim zaštićenim područjima, tako da nedostaju argumenti. Ovo je iskorišćeno od strane prljave industrije, koja bukvalno siječe granu na kojoj sjedimo. Ovakvim šumama potrebno je pristupati najpažljivije moguće, uz konstantno opipavanje stanja i problematike. Međutim, radi se sve suprotno tome“, zaključuje Zeković.

DOO „Pelengić trade“ dominira šumama

 Od ukupno 48.587 kubika šume date na koncesiju na teritoriji opštine Žabljak, DOO „Pelengić trade“  je „osvojio“ čak 42.945 kubika i to po mnogo nižoj cijeni od konkurencije. Lišćare je dobijao za čak 10 eura po kubiku dok je za četinare plaćao od 15 eura pa do 35 eura, u zavisnosti od odeljenja.

Sistem tenderskog odabira koncesionara je takav da je ponuđena cijena otkupa šume samo jedan od uslova koji se boduju za dodjelu koncesije. Zbog ovakvog sistema, DOO “Pelengić trade“ je imao veliku prednost prilikom tendera jer je osvajao koncesije i kada ponudi manju otkupnu cijenu šume. Ovim sistemom se, pored cijene, najviše boduju broj radnika (zaposlenost)  i uticaj na lokalnu ekonomiju, što Pelengića čini apsulutnim favoritom pri dodjeli koncesija.

Iako je svim koncesionim ugovorima predviđena sanitarna sječa, što podrazumjeva sječu bolesnih i izvaljenih stabala, naša kamera snimila je brojna doznačena stabla koja nisu vidno bolesna niti izvaljena, a mještani i aktivisti tvrde da se u šumama siječe prva klasa i da je riječ o zloupotrebi, jer koncesionar za 15 eura praktično dobija građu prve do druge klase.

Direktor na službenom putu

Iz NP „Durmitor“ su nam odgovorili da sječa u tampon zoni nije njihova nadležnost, već je nadležnost Uprave za šume kao i Uprave za inspekcijske poslove.

Iz Uprave za šume nam je rečeno da će na pitanja koja smo poslali odgovoriti tek u srijedu, kada će se direktor Uprave za šume Nusret Kalač, koji je kao ovlašćeno lice potpisao sve koncesione ugovore, vratiti sa službenog puta.

Vuk VUJISIĆ

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Skip to content