Korijenje patrijarhata posađeno u mladosti dječaka je korov njegovog odraslog života

Marko Vulević iz Andrijevice je student Fakulteta političkih nauka na Univerzitetu Crne Gore, na završnoj je godini osnovnih studija. Takođe je omladinski aktivista u domenu ljduskih prava, pjesnik i proaktivan član društva. Za sebe kaže da je feminista i protogonista po prirodi. Vulević je takođe dio Nove generacije UNDP-a, pokreta koji stvara prostor za djelovanje mladih koji svojim uvjerenjima, promišljanjima, preispitivanjima sebe i drugih, razbijaju predrasude, pomjeraju sopstvene granice i kreiraju kulturu uvažavajućeg dijaloga. Sa Markom smo razgovarali o rodnoj ravnopravnosti, feminizmu i životu mladih mušakraca u patrijarhlanoj Crnoj Gori.

Šta je tvoje iskustvo pokazalo, kakav generalni stav mladi muškarci u Crnoj Gori imaju kada je u pitanju rodna ravnopravnopravnost I feminizam?

– Smatram da je generalni stav mladih muškaraca u Crnoj Gori prema pitanjima rodne ravnopravnosti i feminizma, uglavnom, negativan. Nerijetko se susrećem s negativnim percepcijama feminizma koje, nažalost, proizlaze iz netačnih predstavi o samoj suštini ove ideologije. Isto tako, jedan od čestih nesporazuma je uvjerenje da je feminizam ograničen na osobe ženskog pola, ali je bitno naglasiti da se feminizam bori za ravnopravnost svih polova, te i da osobe muškog pola mogu se deklarisati kao feministi. Mnogi mladi ljudi ne vide razliku između pojmova: biološke jednakosti i rodne ravnopravnosti. Važno je razumjeti da se feminizam ne bavi tzv. Biološkom neravnopravnošću, već se usmjerava na postizanje političke, socijalne i kulturne ravnopravnosti među polovima. Jednu od najljepših definicija feminizma je dala Eleanor Ruzvelt: “Žene moraju naučiti da se samostalno bore za sebe – i to ne iz mržnje prema muškarcima, nego iz ljubavi prema samima sebi, prema svom dostojanstvu i svojoj vlastitoj unutrašnjoj sigurnosti.” Međutim, tradicionalizam je u Crnoj Gori uzeo maha. Tradicionalistički patrijarhalni obrasci još uvijek ostavljaju svoj trag u našem društvu. Žene su nerijetko marionete kojima upravljaju vrijeme, društvo i patrijarhalne norme. Veliki broj muškaraca preuzima kontrolu nad svojim partnerkama i članovima domaćinstva, što rezultira utišavanjem ženskih grlatih glasova i ograničavanjem njihovih mogućnosti za stvaranje boljeg sjutra. Takve žene su tihe, iako u sebi nose klicu revolucije. Mlade žene, od najranijeg djetinjstva, često su učene da ćute, umjesto da proaktivno sudjeluju u društvu. Ženska snaga je poput okeana – duboka, misteriozna i bezgranična. Kažu da su kolijevke najvećih civilizacija Egipat, Mesopotamija ili Vavilon, ja mislim da su to žene. Bez žena, ne bi bilo ni civilizacija.

Na koje načine ti, kao mladi mušakarac u Crnoj Gori, osjećaš negativne posledicepatrijarhata koji u zemlji vlada? Koja su očekivanja nametnuta dječacima još od ranog djetinjstva i kako to utiče na njihov razvoj?

– Još od ranog djetinjstva, osjećao sam pritisak da svoje ponašanje usaglasim sa strogim normama o tome kako bi jedan dječak trebao da se ponaša. Ova očekivanja su me uvijek pratila, stvarajući unutrašnju moralnu dilemu između autentičnog izražavanja i da udovoljim društvenim normama. Nerijetko sam bio suočen sa izjavama poput: “Dječaci ne plaču”, “Ženice” ili “Dječaci ne gledaju crtane filmove za djevojčice.” Ove izjave su mi, ne samo stvarale osjećaj da moram da se uklopim u zadate okvire ponašanja ili naprosto nikad neću biti dovoljno dječak. Ovakav pristup od najranijeg detinjstva stvara konfuziju kod djece i ne dopušta im da se slobodnije formiraju kao ličnosti kasnije. Ostane korijenje patrijarhata u našim mislima i našim srcima. Očekivanja društva nalažu usvajanje striktnih rodnih uloga, a suprotstavljanje tim normama postaje izazovno i često praćeno stigmatizacijom i direktnom ili indirektnom diskriminacijom. Ovaj proces može rezultirati konfliktom između želje da budem svoji i pritiskom da budemo “tuđi”. Napredak u razumijevanju i prevazilaženju ovih ograničenja zavisi od boljeg obrazovnog sistema i bolje promocije rodne ravnopravnosti. Kroz osvješćivanje o štetnim uticajima patrijarhalnog ponašanja i promociju otvorenog dijaloga, društvo može stvoriti okruženje u kojem svaka osoba može da se izrazi bez straha od osude i da se osjeća prihvaćeno i podržano.

Kako ti komentarišeš (ne)popularno mišljenje da pokret za rodnu ravnopravnost ima za cilj da uništi “maskulinitet”? Šta ta masa vidi kao maskulinitet, a šta je on zapravo?

– (Ne)popularno mišljenje koje povezuje feminizam sa uništenjem “maskuliniteta” često proizilazi iz netačnih i pojednostavljenih predstava o samoj suštini pokreta. Važno je razumjeti da pokret za rodnu ravnopravnost ne teži uništavanju maskuliniteta ili bilo kog drugog aspekta rodnog identiteta, već naprotiv, promoviše inkluzivnost i ravnotežu među polovima u društvu. Parola “Men of quality support gender equality” smatram da ističe ključnu poruku: Muškarci koji vrijede podržavaju rodnu ravnopravnost. Maskulinitet je nerijetko pogrešno shvaćen i redukovan na toksične obrasce muškog ponašanja, na dominaciju, nasilje ili nejednakost. Dok, zapravo, istinski maskulinitet treba se izraziti kroz zdrave odnose, poštovanje drugih, osnaženu emocionalnu inteligenciju i podršku partnerima. Stereotipi o tome šta znači biti muškarac ili žena često su ograničavajući i zastarjeli. Umjesto da se feminizam povezuje s destrukcijom maskuliniteta, on treba da se doživljava kao šansa za obogaćivanje. Ukratko, ovaj pokret nije napad na maskulinitet, već njegovo osnaživanje kroz pozitivne i inkluzivne modele ponašanja. Istinski maskulinitet treba da se razvija kroz obrazovanje, samosvijest, empatiju i poštovanje drugih, a ne kroz bilo kakav vid mizoginije, antifeminizma ili diskriminatornog ponašanja.

Po tvom mišljenju, koji su najbolji načini da se tema rodne ravnopravnosti, odnosno sve rodne teme, približe mladim muškarcima? Jesi li primijetio neke poztivne ili negativne primjere?

– Svakako kroz društvene mreže kao najdjelotvorniji agens socijalizacije u XXI vijeku se trebaju promovisati ideje rodne ravnopravnosti. Lično, ja ne poznajem nijednu mladu osobu koja nema nalog bar na jednoj društvenoj mreži. Smatram da putem tih kanala komunikacije mladima treba da se plasira ideja rodne ravnopravnosti. Roditelji i obrazovne ustanove igraju, takođe, bitnu ulogu. Smatram da prosvjetni radnici u vaspitno-obrazovnim ustanovama su veoma antifeministički nastrojeni, te je neophodno da se i sa njima radi, kako bi znali adekvatno na svoje učenike da prenesu osnovne ideje rodne ravnopravnosti. Sjećam se da sam 2021. godine bio prvi muškarac iz Crne Gore koji se na Tiktoku (društvenoj platformi koju koristi veliki broj adolescenata) javno deklarisao kao feminista. Govorio sam o važnosti feminizma, kako su žene mijenjale istoriju, zašto treba postržiti kazne za seksualne predatore, kako ne srozavati jedno žensko biće na nivo seksualnog objekta i zašto je feminizam za svakog. Dok su neki ljudi ostavljali negativne komentare na moj sadržaj, određeni broj njih me saslušao i ostavio komentar kako sam pozitivno uticao na njihovo shvatanje rodne ravnopravnosti. Oni su to ranije doživljavali kao nešto apstraktno i transcedentno, a ne trenutačno i revolucionarno.

Kako komentarišeš uzore koje mladi danas imaju, posebno dječaci? U kojoj mjeri to utiče na njihovo (ne)razumijevanje rodne ravnopravnosti?

– Nijesmo svi isti, i svako od nas ima različite uzore. Na primjer, nekom će uzor biti Dostojevski, a nekom Endru Tejt. Međutim, ono što me zabrinjava je što kroz ogledanje u nekom uzoru, mladi ljudi počinju gubiti svoju jedinstvenost. Smatram da nije svaki uzor kvalitetan. Zar nije zabrinjavajuće da se jedan dječak od 15 godina ugleda na kriminalce ili toksične muškarce, pored toliko divnih ljudi na ovom svijetu? Primjetio sam da se tokom proteklih nekoliko mjeseci sve više dječaka ugleda na Endru Tejta. Endru Tejt je postao poznat na Tiktoku po svojim intervjuima gdje žene srozava na nivo seksualnog objekta. Njegovi fanovi su to ekstremno podržali. Takva podrška može dovesti do jedne hipokrizije plemenitih vrijednosti u društvu? Da li je ljepše da dječak simpatiji pokloni buket ljubavi ili šamar uvreda? Smatram da roditelji treba da pričaju sa svojom djecom češće i da im objasne da u moru loših uzora treba pronaći one prave, one uzore koje će ih podsticati da uspijevaju i rade na sebi, a nediskriminišu druge.

Da možeš da vratiš vrijeme i upoznaš sebe u danima djetinjstva, šta bi sebi ispričao o rodnim ulogama i kakvu lekciju bi volio da naučiš?

– Ovdje ću biti jako kratak. Rekao bih sebi: “Marko, budi to što jesi. Osjećaj se kakoželiš da se osjećas. Ti si dječak i ništa to na svijetu neće promijeniti. Plači, kad ti se plače. Ako ti se gledaju crtaći za djevojčice, gledaj ih. Budi ono što jesi, jer pred tobom je divna budućnost”.