Urbana poljoprivreda ključna za održivost: Mit ili stvarnost?

Intenzina poljoprivreda, kakvu poznajemo, velikim je dijelom uticala na stvaranje problema koji postaju svakim danom sve izraženiji: klimatske promjene, globalno zagrijevanje, uništena životna sredina, zdravstveni problem kako direktnih učesnika u proizvodnji tako i konzumenata proizvoda. Poljoprivreda, bilo tradicionalna ili moderna, vremenom je dovela do devastacije zemljišta kao baze proizvodnje ali i ostalih faktora. Obrađivanje poljoprivrednog zemljišta do željenih rezultata, odnosno prinosa, uglavnom zahtijeva prekomerno korišćenje đubriva, pesticida i herbicida. To dovodi do promjena u sastavu zemljišta, organske materije ima manje, mijenjaju se hemijske osobine, posebno reakcija, odnosno pH zemljišta. Da li je za prevazilaženje ovog problema jedno od rješenja urbana poljoprivreda?!

Zemljište koje je pretrpjelo te promjene više nije sposobno da adekvatno prima vodu, smanjuje mu se biološka aktivnost i sve to zajedno vodi sve dublje u procese korišćenja novih sredstava i mjera u nedogled. Poseban problem je spiranje tih sredstava u dublje slojeve zemljišta, što uzrokuje zagađenje vode a neposredno i kroz isparenja – zagađenje vazduha. Skoro potpuno uništenje vjetrozaštitnih pojaseva doprinosi jačanje eolske erozije koja dodatno obezvrijeđuje kvalitet površinskih slojeva zemlje. Pored korišćenja sredstava za đubrenje i zaštitu od insekata, bolesti i korova, dosta degradaciji doprinose česte agresivne meliorativne mjere obrade zemljišta.

Urbana poljoprivreda i njene prednosti

Urbana poljoprivreda i njene prednosti, foto: GettyImages

Iako urbana poljoprivreda još uvijek nije zaživjela kod nas, zbog kulturnih i komercijalnih izazova, ona je sve češće tema projekata arhitekata i urbanista. Još uvijek daleko od realizacije.  Za razliku od urbanog baštovanstva, koje često nastaje kao inicijativa ili pokret građana ili grupe građana, i često nije ni podržano od lokalne samouprave – urbana poljoprivreda je mnogo zahtjevnija. Prije svega zahtijeva infrastrukturu, podršku gradske uprave, a nephodni su i naučni projekti.

Prednosti urbane poljoprivrede su ogromne. Koncipirane su uglavnom da koriste nove tehnologije za proizvodnju jeftinije, zdravije i hranljivije hrane. Obično su na krovovima zgrada ili kao vertikalne bašte za svježe proizvode. Sam proces upravljanja lancem snabdijevanja i činjenica da se smanjuje dužina puta hrane omogućavaju uštede smanjenjem broja aktera koji žele da ostvare profit, pored toga što obezbjeđuju proizvod koji je još uvijek živ i svjež, i koji može da se održi. Hranljive prednosti ovih lokalnih proizvoda pokazuju značajan napredak i prednost u odnosu na konkurente proizvode koji se dovoze često sa dalekih destinacija.

Najveća farma na krovu sajma

Najveća urbana farma, Pariz

Prije nekoliko godina na krovu pariskog sajma otvorena je jedna od najvećih urbanih farmi, u Evropi svakako najveća. Specifičnost ove velike urbane farme je u tome što na njoj nema ni grama zemlje. Jagode se uzgajaju korištenjem tehnike aeroponike, dakle bez zemlje, s korjenom unutar vertikalnog cilindra koje se prska hranljivim rastvorom. Što se tiče paradajza, on se sadi horizontalno u supstratu kokosovih vlakana. U oba slučaja, sve potrebne hranjive materije biljkama se isporučuju putem sistema navodnjavanja koji je automatizovan. Takođe, na farmi se ne koriste nikakve hemikalije, što je dobro u odnosu na činjenicu da se nalazi maltene u centru Pariza, ali nažalost, zbog gajenja bez korišćenja zemlje, nemaju mogućnost da ovu proizvodnju tretiraju kao ekološku.

Regenerativna poljoprivreda

U Srbiji je od novih pristupa poljoprivrednoj proizvodnji u začetku regenerativna poljoprivreda, čiji je prevashodno cilj oporavak i očuvanje zemljišta, dakle očuvanje biodiverziteta, životne sredine i obezbjeđivanje održive proizvodnje hrane za buduće generacije.

U novoosnovanom Savjetu za regenerativnu poljoprivredu smatraju da treba donijeti pravila za sertifikaciju onih koji žele da rade na taj način. Trenutno u Srbiji postoji regenerativna poljoprivredna proizvodnja kod Bajmoka, odnosno Subotice i u Surčinu.

Osnovna pravila ove poljoprivrede su poštovanje plodoreda, direktna sjetva i stvaranje uslova da tokom cijele godine na njivi budu osnovni, pokrovni ili međuusjevi, čime se popravlja kvalitet zemljišta. Između glavnih usjeva, gaje se međuusjevi a žetveni ostaci glavnih usjeva ostaju na površini kao malč. Sve to zajedno veoma utiče i na urbane sredine.

Već treću godinu zaredom domaći dobavljači povrća za Začin C, „Geneza“ i „Telek Paprika“ poštuju principe koji se baziraju na obrađivanje zemljišta na način koji čuva njegovu prirodnu strukturu i podstiče prirodne procese za povećanje organske materije. U međuvremenu, program je proširen i na uzgajivače suncokreta i soje, još neke od ključnih sastojaka za prehrambene proizvode.

U fokusu je očuvanje “zdravog” zemljišta

Foto: Unsplash

Šta tačno u praksi predstavlja regenerativna poljoprivreda? Radi se o primjeni postupaka kojima se povećava vlažnost zemljišta i njegova sposobnost da zadržava ugljenik, što ujedno čini zemljište plodnijim, usjevi su otporniji i razvija se raznolikiji svijet u biološkom smislu. Postupci kojima se to praktikuje su: neprekidna pokrivenosti zemljišta, minimalna obrada (no til ili no dig metoda), raznoliki plodored (veoma slično permakulturi), živi svijet tokom cijele godine i povezivanje stanovnika zemljišta. Neprekidna pokrivenost zemljišta i minimalna obrada se povezuju direktnom sjetvom kada ne dolazi do okretanja površinskih slojeva zemljišta, čime se maksimalno zadržava vlažnost zemljišta a biljni ostaci obogaćuju sastav u strukturu.

Ovakav pristup ujedno štiti i od efekata eolske erozije, spiranja vodom i sprječava zbijenost slojeva. Time se dugotrajno smanjuje, odnosno eliminiše ispuštanje ugljen-dioksida u atmosferu a koji je glavni izročnik tzv. efekta staklene bašte. U fokusu je očuvanje i popravljanje “zdravlja” zemlje kao baze biljne proizvodnje, bez čega nema ni ostalih grana poljoprivrede.

Benefiti bio-otpada

Urbana poljoprivreda na obodu grada, foto: Pixabay

U praksu se sve više uvodi recikliranje bio-otpada, tako što se više poljoprivrednog otpada ostavlja na njivama uz dodavanje kompostiranog materijala. Naučnici su otkrili da zdrava zemlja u sebi sadrže između 50-80 odsto ugljenika, i to uglavnom u obliku bakterija, gljivica, raspadajuće biljne materije, insekata i glista. A tome upravo doprinosi kompost čije se formiranje bazira na radu i bitisanju mikroorganizama i sitnih insekata. Time ujedno imamo jedan ciklični proces, bez odbacivanja bio-otpada, koji na deponijama predstavlja veliki problem kao najzapaljiviji dio.

Uvođenje ovakve poljoprivredne prakse ključno je za razvoj cirkularne zelene ekonomije odnosno održivost. Važna činjenica je da regenerativna poljoprivreda predstavlja dio klimatskog sporazuma, zapravo napora da poljoprivreda i korištenje zemljišta moraju biti klimatski neutralni do 2050. godine.

Tekst: Majda Adlešić/https://eko-vest.com