Mladi zapostavljeni u političkom haosu Crne Gore

Objavljeno: 27.06.2020, 06:19h na portalu PCNEN

Andrea Jelić: Jedna od najvećih briga mladih ljudi u Crnoj Gori, u jeku pandemije virusa COVID19, je kada će se otvoriti granice prema SAD-u i šta će biti sa Work and Travel programima, za koje su mnogi već dali novac

Nemile scene na ulicama, političke  tenzije, afere, vjerska pitanja i “specijalni ratovi” (izraz koji često čujemo iz vladajućih struktura) su pitanja koja u poslednje vrijeme popunjavaju naslovnice medija. Koliko se kao društvo trenutno bavimo problemima mladih, koje često političari nazivaju “budućnost Crne Gore”, i šta to mladi mogu da očekuju  u narednom periodu?

O tome za portal PCNEN govore Andrijana Radović, Željka Ćetković, Miloš Marković i Andrea Jelić. Oni su mladi i angažovani – svako na drugačiji način.

MLADI NIJESU U FOKUSU

“Uprkos lošem socio-ekonomskom položaju, i rastućem trendu odlaska iz države, mladi i dalje nijesu u fokusu donosioca odluka”, kaže Andrijana Radović, direktorica Crnogorske organizacije za samostalnost i mobilnost omladine (COSMO). Ona smatra da kao društvo ne vodimo računa o mladim ljudima, uprkos rastu tendencije njihovog odlaska iz države. ”

Andrijana Radović

“Pozivanje na odbranu patriotizma, bazirano na nacionalizmu i religiji, već odavno je odlična taktika za skretanje pažnje sa stvarnih problema. A stvarni problem današnje crnogorske omladine su nereformisan obrazovni sistem, neusklađen sa tržištem rada, nezaposlenost, stambena zavisnost“, upozorava Andrijana.

Ona dodaje da mladi u politici ne zastupaju  dovoljno interese svoje generacije, već se njihovo djelovanje zasniva, većinom, na veličanju lidera svojih partija.

“Višedecenijske igre vlasti i opozicije, pored toga sto su nam državu svrstale u hibridne režime, stvorile  su ambijent koji tjera mlade da odlaze i budućnost grade pod tuđim nebom. Da bi se to spriječilo, svi moramo uzeti učešće – politički akteri konkretnim rješenjima – a ne praznim obećanjima, mladi – aktivizmom, kritičkim stavom i borbom za svoje mjesto za stolom odluka” kaže Andrijana.

Da su pitanja mladih nedovoljno zastupljena, smatra i  Željka Ćetković, kordinatorka programa “Aktivno građanstvo“ u Centru za građansko obrazovanje (CGO).

“Utisak je da političkim partijama i političarima mladi, uopšte, više predstavljaju ‘poštapalicu’ nego ozbiljnu temu.  S obzirom na trenutnu situaciju pojačanih podjela i ostrašćenosti, koje i mladi gledaju i osjećaju – omladinska politika se dodatno marginalizuje, što je jako loše, a posebno imajući u vidu dosadašnje probleme i izazove za mlade, kao i one koje je  uzrokovala situacija sa COVID19 virusom”, kaže Željka.

Miloš Marković iz ‘Aktivne Zone’ smatra da je problem u nepostojanju saradnje kada su društveni subjekti u pitanju.

“Nažalost, omladinska poltika se često nađe na posljednjim pozicijama društvenih prioriteta u Crnoj Gori. Pitanje mladih je međusektorsko pitanje, međutim nije vidljiva saradnja različitih sektora u cilju pronalaženja konkretnijih aktivnosti za poboljšanje kvaliteta života mladih. Ovome ne doprinosi ni trenutna politička situacija u državi, jer je onemogućen prostor za dijalog o svim drugim bitnim društvenim pitanjima. Trenutna situacija kod mladih budi osjećaj nesigurnosti, zamaranja politikom i gubljenje nade da će se uskoro konkretnije govoriti o njihovom položaju” kaže Miloš.

Mlada novinarka nedjeljnika ‘Monitor’ Andrea Jelić smatra da to što veliki broj mladih želi da napusti zemlju najbolje pokazuje koliko se o njima u državi brine.

Andrea Jelić

“Jedna od najvećih briga mladih ljudi u Crnoj Gori, u jeku pandemije virusa COVID19, je kada će se otvoriti granice prema SAD-u i šta će biti sa Work and Travel programima, za koje su mnogi već dali novac. Sve više njih odlazi, i to dovoljno govori o tome koliko su omladinske politike uopšte u fokusu, a ne samo tokom aktuelne političke krize. Strategijom za mlade u Crnoj Gori za period od 2017. do 2020. godine definisano je šest ključnih ishoda (ekonomska i socijalna sigurnost, kvalitetno obrazovanje, aktivno učešće u procesima donošenja odluka, dobro zdravlje, bezbjednost i pristup kvalitetnim kulturnim sadržajima). Odavno smo zagazili u posljednju godinu i do sada nema značajnijih pomaka. Za to vrijeme, rastu nacionalna i vjerska netrpeljivost, besparica i primitivizam”, kaže Andrea.

SAMO PUSTA OBEĆANJA

Na pitanje koliko će pitanja mladih biti zastupljena  u kampanjama  partija za predstojeće izbore Andrijana Radović kaže da je “briga o mladima tokom izborne kampanje uglavnom samo retorika”.

“Obraćanje svih političkih aktera mladima najčešće je zasnovano  na obećanjima, bez konkretnih rješenja i sistemskog odgovara na probleme. Uzimajući u obzir trenutnu situaciju, stava sam da će mladi biti u fokusu ove predizborne kampanje još manje nego prethodnih, na kojima takođe nijesu bilit. U vremenu virusa korone, i predizbornog virusa nacionalizma, teško da će se naći na agendi političkih partija pitanja poput ovih: kako unaprijediti obrazovnu politiku, kako mladoj osobi osigurati i olakšati ulazak na tržište rada, kako spriječiti sve veći odlazak najobrazovanijih mladih ljudi?”

Da su mladi u fokusu političkih partija samo deklerativno, misli i Željka Ćetković.

Željka Ćetković

“I do sada je taj fokus bio primarno na deklarativnom nivou a bojim se da ni ova predizborna kampanja neće biti izuzetak, jer mladi se još ne doživljavaju kao važni iako su oni veliki resurs i mogu biti najkreativniji i najsnažniji dio društva. Tu mislim naročito na iskaze da su mladi naša budućnost i nada, kao neke od omiljenih a praznih izjava političara tokom predizbornih kampanja”, kaže Željka.

Ona se, ipak, nada da će se sada neke stvari promijeniti i da će mladi iz političkih partija preuzeti inicijativu.

“Vjerujem da je upravo ovo najvažniji period kada trebamo kao društvo pokazati mladima da ih vidimo, poštujemo i da želimo da budu dio javnog diskursa i odluka o svim pitanjima sada, a ne da lamentiramo nad tužnom sudbinom kada budemo suočeni sa posljedicama rastućeg ‘odliva mozgova’”, kaže Željka.

“Mladi su i trenutno, ali i inače, posljednja rupa na svirali većine političkih subjekata u Crnoj Gori. Odavno već traje kampanja koja ih ubjeđuje da su bespomoćni i gura ih kroz filtere koji istrebljuju one previše nezavisne, nepokorne i nefunkcionalne institucijama”, kaže Andrea. Njeno mišljenje je da se u predstojećim kampanjama neće ništa suštinski promijeniti.

Andrea ocjenjuje da su predstojeći izbori “vrlo kritični za aktuelnu vlast, pa se stoga može očekivati da će svoju kampanju bazirati na starom dobrom obrascu – odbrani stabilnosti i suvereniteta Crne Gore ‘uprkos kontinuiranim i stalnim nasrtajima i pokušajima destabilizacije’”. Ona napominje da ni “opozicija nije mnogo bolja, pa ćemo, po ko zna koji put, svjedočiti svaljivanju krivice s jednih na druge”, pa “na probleme običnih ljudi ne misle niko od njih”.

Miloš kaže da je “očigledno da ne postoje osnovni uslovi za mlade ljude da uopšte i donesu odluku da li učestvovati ili ne na izborima”.

Miloš Marković

“Kada ne postoji prostor za dijalog i razumijevanje drugačijeg stava, onda zauzimanje bilo kakvog stava povodom trenutne situacije znači da ste svrstani u neki od dva ,’tabora’. Mislim da mladi to ne žele. Mislim da mladima to ne treba. Borbe koje se sad bore na političkoj sceni u našoj državi nijesu borbe koje treba da vode mladi ljudi. Mladim ljudima treba konkretna podrška u vidu boljeg obrazovnog sistema, treba im više prilika za zapošljavanje, podrška po stambenom pitanju, prilagođen zdravstveni sistem i više mogućnosti za osamostavljivanje i pokretanje sopstvene porodice”, zaključuje Miloš.

KAD ĆE BITI BOLJE?

“Politička elita je godinama ista. Za stolom za kojim se donose odluke nema mladih. Obećanja političkih aktera demantuje stvarnost, ali uprkos nepovoljnom položaju – distanciranje mladih od politike nije rješenje. Mladi moraju graditi kritički stav, moraju vjerovati u promjene, jer od naše posvećenosti zavisi demokratizacija društva. Tek onda kad mladi postani aktivni – postaće svjesniji, kad se budu učlanjivali u partije ne zbog sigurnog posla ili lagodnijeg života, nego zbog principa i vrijednosti socijaldemokratije, tek onda možemo da govorimo o poboljšanju položaja i nas samih i generacija ispred nas”, zaključuje Andrijana.

Željka smatra da postoji opasnost od zloupotrebe mladih od strane onih koji se nisu bavili njihovim problemima, ali vjeruje da doloze nove generacije koje će promijeniti stanje.

“Bojim se da će decenijsko zanemarivanje mladih kulminirati u zloupotrebama njih samih za račun onih koji se mladima nijesu bavili dalje od uvrštavanja u pokoju predizbornu izjavu ili u lijepljenje predizbornih plakata. Mi u CGO vjerujemo u potencijal mladih da budu pokretačka snaga pozitivnih promjena i nastavićemo da podržavamo mlade koji, po našim iskustvima, iskazuju zavidan stepen zrele, građanske kulture i aktivističkog djelovanja, uprkos svemu onom što je protiv njih i tog njihovog građanskog zrijevanja”, zaključuje Željka.

Andrea kaže da su mladi zaboravili na sebe i poručuje im da se moraju probuditi.

“U nekadašnjoj SFRJ, i pored svih njenih mana, živio je studentski pokret, snažno opominjući na paradoks između proklamovanih prava građana i stvarnih mogućnosti da se njima koriste. I tadašnji režim je strijepio od njega.  Šta imamo danas? Mlade koji ćute, mlade bez sopstvenih ideologija i ideja. Onoj nekolicini koja se u nju upustila, politika je ništa drugo do karte za lični prosperitet. Time se vodio i sadašnji predsjednik Crne Gore kada je, sa samo 28 godina, postao premijer. Uveliko se naziru njegovi učenici… Vrijeme je da prestanemo da se nadamo i da se probudimo. Imamo primjere kako ne treba“, zaključuje Andrea.

Vuk VUJISIĆ